Površinu Zemlje godišnje prosječno prodrma 15 snažnih potresa, onih magnitude 7 po Richteru i snažnijih. Povremeno se, međutim, bilježe i intenzivnija razdoblja, kad se godišnje pobroji i 30-ak takvih potresa.
U svom najnovijem zajedničkom znanstvenom radu stručnjaci sa Sveučilišta Colorado i sa Sveučilišta Montana zaključili su da bi se uzrok ovakvim oscilacijama ili barem jedan od uzroka mogao kriti u razdobljima u kojima Zemlja rotira nešto sporije nego inače. Riječ je o sićušnim promjenama u brzini rotacije, samo koja milisekunda dnevno.
No, kako je naš planet u odnosu na nas ogroman i kako se u kori i posebno ispod kore kriju zapretene ogromne količine energije, tako male promjene u rotaciji dovode do oslobađanja ogromnih količina energije. To onda znači velike seizmičke udare, posebno u vrlo naseljenim tropskim područjima, navode znanstvenici.
“Veliki zemljotresi čini se da su globalno sinkronizirani, i to tako da su vremenski posloženi u skladu sa svojim osobinama, te da se pojavljuju u skupinama kao odgovor na vrlo male promjene u naprezanjima”, navodi se u sažetku članka objavljenog u Geophysical Research Letters. Ovakvu tezu nedavno su pred Geological Society of America predstavili Roger Bilham i Rebecca Bendick. Tada su naveli da našem planetu (i svima nama koji se po njemu muvamo) od sljedeće godine predstoji petogodišnje razdoblje povećanih seizmičkih aktivnosti.
Mehanizmi koje oni opisuju svode se općenito na činjenicu da Zemlja nije homogena, nego da se sastoji od različitih materijala; prvo atmosfera, potom kora, pa plašt, zatim tekuća vanjska i zatim kruta unutarnja jezgra. Povrh toga već i sama kora sastoji se od različitih dijelova. Pa kad se dogodi promjena rotacije, bazična fizika kaže da naprosto mora doći do prilagođavanja rotacije odnosno kutnog momenta svakog pojedinog dijela u odnosu na položaj u našem planetu. Zemlja je u razdoblje nešto sporije rotacije ušla prije četiri godine, navode znanstvenici i predviđaju da bismo već u 2018. mogli očekivati najmanje 20 snažnih potresa. Nije to i jedina nevolja koja prijeti Zemlji. Kao jedan od mogućih uzroka pojačanih i učestalih potresa, pa i vulkana, znanstvenici posljednjih godina sve češće navode i klimatske promjene.
Uslijed sve većih koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi, u prvom redu CO2 od ugljena, nafte i plina, atmosfera se zagrijava, otapaju se glečeri i ledeni pokrovi na polovima. U trenutku kad ogromne otopljene mase postanu tako kritične da pritisak na mjestima na kojima su tisućama godina počivale ledene mase, više ne sprečava tlakove iz dubine kore da se probiju na površinu Zemlje, za očekivati je da dođe do potresa. Ili vulkana.
Pojedini geolozi čak, primjerice, već niz godina ozbiljno računaju da je u paleološki gledano “nedavnoj prošlosti” možda čak došlo do drastičnog mijenjanja osi Zemlje ili čak klizanja kompletne Zemljine kore, a sve uslijed – relativno naglog gomilanja ledenog pokrivača u Sjevernoj Americi uslijed nastupanja posljednjeg ledenog doba koji su svojom masom poremetili način na koji je Zemlja do tada rotirala.
Neki čak smatraju da je sjećanje na kataklizmički događaj jezivih potresa, vulkana i cunamija koji bi u takvom slučaju uslijedili, preživjelo u kolektivnoj svijesti čovječanstva, možda i predaji, sve do danas kao niz mitova diljem izoliranih ljudskih populacija op svijetu o velikom potopu. Ili čak i o mitskoj Atlantidi, prenosi Express.
