Iako je odigrala jednu od najvažnijih uloga kada je u pitanju razumijevanje tamne materije, Vera svoju zasluženu Nobelovu nagradu nažalost nikada nije dobila.
Rodila se 1928.godine u Washington DC-u, a još kao mala djevojčica bila je fascinirana noćnim nebom.
“Nije bilo ništa zanimljivije u mom životu nego gledati noćno nebo”, rekla je Vera Rubin 1989. godine.
Oduvijek je znala kako će biti astronom, a u tom smjeru je krenula i kada je dobila stipendiju za prestižni ženski koledž Vassar na kojem je predavala i prva američka astronomkinja Marie Mitchelle.
Godine 1948., Rubin je jedina u svojoj godini diplomirala astronomiju, a odbili su ju i Princetonu i Harvard.
“ Princeton ne prima žene”, bio je odgovor koji je dobila. Naime većina prestižnih fakulteta je odobrila upis ženama tek 1975.
Iako je bila diskriminirana Robin ne odustaje te svoje školovanje nastavlja u Cornellu pod vrhunskom katedrom profesora među kojima je bio i poznati Nobelovac Richard Feynman.
Nije ju obeshrabrilo ni kada joj je učitelj izravno rekao da se ne drži tog polja, a ni kada su joj “ljubazno” ponudili da ne predstavlja svoj rad na sastanku Američkog astronomskog društva s obzirom na to da je bila trudna.
Bila je prva žena koja se koristila Palomarovim teleskopom, a tada se zaposlila i na Odsjeku zemaljskog magnetizma na Carnegiejevom institutu u Washingtonu, gdje je radila do kraja svoje karijere.
Rubin je bila nadahnuće, uzor i mentor onima koji su trebali pomoć.
“1980. kao mladi profesor s Yalea trebao sam savjet s obzirom na to da sam radio knjigu o tamnoj materiji. Kontaktirao sam Rubin iz vedra neba, a osim odgovora dobio sam ohrabrenje i nadahnuće”, napisao je Lawrence M. Krauss za Scientific American.
Unatoč svakoj karti koja nije bila na njegovoj strani, Vera je dobivala. Radila je promatranja galaksija koja se i danas koriste kao dokazi o postojanju tamne materije. Samo je mali broj fizičara imao tada interes u polju koje je ona istraživala sve dok nije uspjela pronaći prve eksperimentalne dokaze da bi takva naizgled nemoguća i neshvatljiva ideja mogla imati temelj u stvarnosti
Njezini proračuni rotacija zvijezda u galaksijama pokazali su da osim vidljive tvari u svemiru mora postojati i tamna tvar. Uočila je da postoji nesrazmjer između očekivanog i stvarnog kutnog kretanja galaksija.
Izračuni Vere Rubin pokazali su da bi u galaksijama, odnosno u aureolama oko njih, moralo postojati mnogo više nevidljive mase od one koju možemo vidjeti zahvaljujući svim vrstama elektromagnetskih zračenja. Na temelju tih opservacija razvijena je teorija o tamnoj tvari.
Zasluženu Nobelovu nagradu nažalost nikada nije dobila iako je na Rubin bilo da napokon uvjeri većinu astronoma u postojanje tamne materije. Za rad je čak i nemoguće reći da je teorijski s obzirom na to da je Nobelova nagrada iz fizike 2011. imala iste dokaze kao teorija da tamna materija postoji.
Astronomkinja Katie Mack konstatirala je “Iako je lijepo što se divimo dobitnicima Nobelove nagrade, kao kod svake nagrade – nedostaju imena”.
Bez obzira na Nobela, povijest će ju zapamtiti kao ženu koja je obilježila astronomiju 20-og stoljeća.
