Određeni provedeni eksperimenti o grupnom odlučivanju pokazuju da je posjedovanje mjesta za stolom vrlo različito od posjedovanja glasa za odluku.
Znanstvenici na američkim sveučilištima Brigham Young (BYU) i Princeton istražili su govore li žene manje od muškaraca kada grupa surađuje u rješavanju problema. U većini skupina koje su proučavali, vrijeme tijekom kojeg su žene govorile trajalo je znatno kraće od njihove proporcionalne zastupljenosti, dosežući i 75% manje vremena koliko su govorili muškarci.
Ovu studiju je objavio vrhunski akademski časopis političkih znanosti, American Political Science Review.
“Žene imaju nešto jedinstveno i važno dodati grupi, a to se gubi barem pod nekim okolnostima”, rekao je Chris Karpowitz, vodeći autor studije i politolog na BYU-u.
Međutim, tu se javlja iznimka od ovog pravila ravnopravnosti sudjelovanja. Vremenska nejednakost je nestala kada su istraživači uputili sudionike da odluku donose jednoglasno umjesto glasovanjem većine.
Rezultati su pokazali da je metoda izgradnje konsenzusa posebno osnažila žene kada su bile u manjini u odnosu na muškarce u svojoj grupi. Koautor studije Tali Mendelberg s Princetona kaže da se ti rezultati mogu primijeniti na mnoge različite skupine.
“U školskim odborima, upravnim odborima organizacija i tvrtki, kao i zakonodavnim odborima, žene su često u brojčanoj manjini, a skupina kod donošenja odluke koristi pravilo odlučivanja većinskim brojem glasova”, rekao je Mendelberg. “Takve postavke će proizvesti dramatičnu nejednakost u trajanju vremena za govorenje žena kao i na brojne druge načine. Tako je manje vjerojatno da će žene biti doživljene kao utjecajni članovi skupine, kao i to da će one same sebe vidjeti u tom svjetlu te da će osjetiti da se njihov glas čuje.”
Za svoje su eksperimente Karpowitz i Mendelberg regrutirali ljude da budu dio grupe i razgovaraju o najboljem načinu za raspodjelu novca kojeg su zajedno zaradili na hipotetskom zadatku. Sve u svemu, istraživači su promatrali 94 skupine od po najmanje pet ljudi.
U prosjeku, skupine su raspravljale po 25 minuta prije rješavanja tog pitanja. Sudionici su glasovali tajnim glasovanjem, ali polovica promatranih skupina slijedila je načelo odlučivanja većinom, dok je druga polovica odlučivala samo jednoglasnom odlukom.
Znakovito je da su skupine donijele različite odluke o raspodjeli novca i razini velikodušnosti prema najniže rangiranom članu skupine, ovisno o participaciji žena pri odlučivanju.
“Kad su žene više sudjelovale, donijele su jedinstvenu i korisnu perspektivu u raspravi”, rekao je Karpowitz. “Kada one ne govore, u razgovoru gubimo više od samog glasa nekoga tko će reći iste stvari kao i svi drugi.”
Izvor: Brigham Young University
