Kronična bol na otvoru vagine, znana kao vulvodinija, je česta među ženama, no studija pokazuje kako mnoge žene oboljele od ove bolesti ne traže liječenje. Rezultati pokazuju kako je oko 8% ispitanih žena imalo simptome vulvodinije, a 25% njih je imalo vulvodiniju u nekom trenutku u životu.
By Toni (Flickr: foetus) [CC-BY-2.0], via Wikimedia CommonsStudija je napravljena u jugoistočnom dijelu Michigana, ali postoji velika vjerojatnost da je ova bolest raširena na nacionalnom, čak i globalnom nivou. Tako barem misli dr. Barbara Reed, voditeljica studije i profesorica obiteljske medicine na Sveučilišnoj medicinskoj školi u Michiganu. Nedavne studije u drugim zajednicama su dale slične rezultate, tvrdi Reed.
Studija je pokazala kako je samo polovica žena oboljelih od vulvodinije potražila pomoć ginekologa. Vulvodinija može učiniti seks, pa čak i duže vrijeme sjedenja, ekstremno bolnim. Neke žene ni ne traže pomoć jer misle da je takva bol normalna.
„Mnoge žene misle da su jednostavno takve, da je to očekivano i da se ništa ne može učiniti po tom pitanju“, kaže Reed. „Neke se žene žale liječniku, ali im se kaže kako sve izgleda normalno i da bi se trebale više opustiti tijekom seksa“, nadodaje Reed.
Kronična bol
Vulvodinija se može potaknuti kroz aktivnosti kao seks ili korištenje tampona, ili može biti spontana. Bol varira od pacijentice do pacijentice, od iritacije ili osjećaja peckanja do oštre boli. Uzrok je nepoznat.
Reed i kolege su ispitali 2 269 žena na području Detroita kroz 2008. i 2009. godinu. Istraživači su postavili ispitanicama pitanja koja su se pokazala da mogu dijagnosticirati vulvodiniju s velikom sigurnošću. Ispitanice su morale doživljavati bol kroz barem 3 mjeseca kako bi se moglo pretpostaviti da imaju ovaj poremećaj.
Oko 200 žena je ispunilo kriterije za vulvodiniju. Prosječna dob je bila 30 godina. Bolest može biti prisutna kod svih žena u dobi od 18-70. Vulvodinija često nije priječila žene da imaju spolne odnose.
Prijašnje procjene sugeriraju da 3-14% žena ima vulvodiniju, a cilj ove nove studije je bio dati točnije procjene o postotku žena koje imaju vulvodiniju.
Pogrešna dijagnoza?
Od svih žena koje imaju vulvodiniju, samo je 2% žena dobilo točnu dijagnozu ove bolesti izvan studije, tj. od strane liječnika.
Štoviše, samo četvrtina žena koje su potražile pomoć, su dobile bilo kakvu dijagnozu uopće. Nekima je dijagnosticirana gljivična infekcija ili nedostatak estrogena. Iako oba ova stanja mogu uzrokovati vaginalnu bol, istraživači su sumnjali da neke žene ipak imaju vulvodiniju.
Žene koje jesu razgovarale s liječnikom o svojoj boli nisu vidjele nikakvo poboljšanje, kao ni one žene koje se uopće nisu obratile liječniku, što ukazuje na to da tretmani koji doktori preporučuju često ne daju rezultate.
„Ako im se stanje ne poboljša nakon liječenja dijagnosticirane bolesti, onda posumnjate da je nešto drugo u pitanju“, kaže Reed.
Reed također misli kako brojni liječnici uopće nisu upoznati s dijagnosticiranjem i liječenjem vulvodinije.
Tretmani su uključivali tricikličke antidepresive (za tretiranje boli živaca), selektivne inhibitore ponovne pohrane serotina (SSRIs), lijekove za napadaje i u nekim slučajevima čak i operacije.
Reed kaže kako će sljedeća studija biti usmjerena na istraživanje faktora povezanih s razvojem vulvodinije i s mogućnosti liječenja simptoma.
Izvor: MyHealthNewsDaily
