Novo istraživanje objavljeno u znanstvenom članku u časopisu New England Journal of Medicine otkrilo je da koronavirus SARS-CoV-2 ostaje stabilniji ako padne na površinu od plastike i čelika te mu se stabilnost naruši ako padne na površinu od kartona ili bakra, prenosi JutarnjiList.
Istraživanjem koje je provela je skupina istraživača među kojima su bili i znanstvenici Nacionalnog instituta za alergije u zarazne bolesti iz Sjedinjenih Američkih Država nastojalo se utvrditi na koje bi sve načine zaraženi pojedinac mogao nastaviti širiti virus.
Da bi to doznali, znanstvenici su simulirali širenje virusa zrakom te preko plastičnih, čeličnih, bakrenih i kartonskih površina.
Rezultati istraživanja pokazali su da se tragovi virusa na plastici i čeliku mogu zadržati i do tri dana nakon prvotne kontaminacije. Virus je na kartonskoj površini preživio jedan dan, dok je na bakrenoj površini preživio svega četiri sata. Što se zraka tiče, virus se u njemu može zadržati najmanje tri sata.
Podsjetimo, bolest COVID-19 širi se putem koronavirusom bogatih kapljica koje čovjek stvara kašlje, kiše ili diše.
Sposobnost virusa da nekoga zarazi na svim površinama naglo je pala kako je vrijeme protjecalo.
Na primjer, kada je riječ o zraku, srednji poluvijek eliminacije – vrijeme koje je potrebno da polovica čestica virusa postane neaktivna – iznosio je nešto više od sat vremena. Uz to, razine virusa koje ostanu u zraku nisu dovoljno visoke da bi predstavljale rizik zaraze za bilo koga osim za one koji se nalaze u neposrednoj blizini zaražene osobe.
Ova će otkrića jamačno otkloniti neke strahove prisutne kod osoba. Oni koji se oslanjaju na dostavu potrepština sada će se možda manje brinuti. Istovremeno, ova će otkrića povećati zabrinutost oko mogućnosti širenja koronavirusa zračnim putem. Također, istraživanje će možda promijeniti način na koji djelatnici u zdravstvu ostvaruju kontakt s pacijentima.
Zašto virus dulje opstaje na nekim površinama još je uvijek nepoznanica.
The Economist piše da je životni vijek virusa možda povezan s gustoćom materijala koji mu služi kao domaćin. Karton je, naravno, daleko porozniji od čelika, plastike i bakra.
Autori članka navode da je prilikom eksperimentiranja s kartonom bilo više varijacija nego kod eksperimentiranja s drugom površinama te da rezultate istraživanja zbog toga treba interpretirati s oprezom.