Ako ovo čitate i niste pušač, onda je glavni faktor rizika od smrti za vas vjerojatno vaša dob. To je zato što smo gotovo pa u potpunosti eliminirali smrtnost u ranoj dobi, zahvaljujući napredovanjima u znanosti i inženjeringu. No, usprkos ovom napretku, još uvijek nismo otkrili kako ukloniti štetne učinke samog starenja.
Novo istraživanje na miševima, objavljeno u časopisu Nature, otkriva da matične stanice (tip stanica koje se mogu razviti u brojne druge tipove) u određenom području mozga reguliraju starenje. Istraživači su uspjeli usporiti i ubrzati proces starenja tako što su transplantirali ili izbrisali matične stanice iz tog područja.
Starenje je golem izazov društvu. Procjenjuje se da će do 2050. godine po prvi put ikad izjednačiti broj starih ljudi (iznad 65 godina) i djece (ispod 15) na Zemlji. Ova promjena reflektira se u problemima zdravstvenih sustava i sustava socijalne skrbi. Postaje sve važnije shvatiti kako se održati u dobrom zdravlju dok starimo.
Broj mehanizama koji održavaju organizme zdravima je relativno malen i oni su očuvani među vrstama, što znači da možemo mnogo naučiti o njima proučavanjem životinja poput miševa. Među najvažnijima su senescentne stanice – disfunkcionalne stanice koje se stvaraju dok starimo i uzrokuju oštećenje tkiva. Smatra se da su ovi mehanizmi povezani na staničnoj i tkivnoj razini. Kao i s rušenjem domina, pad na bilo kojem mjestu može potaknuti katastrofalni kolaps.
Nestajuće stanice
Istraživači iza ovog novog rada proučavali su hipotalamus miševa, za koji već neko vrijeme znamo da kontrolira starenje. Ova struktura, koja ima oblik lješnjaka, nalazi se u središtu mozga i povezuje živčani i endokrini (hormonalni) sustav. Hipotalamus pomaže u regulaciji brojnih osnovnih potreba i ponašanja poput gladi, spavanja, straha i agresije. U ljudskom mozgu, početak nekog ponašanja je obično vrlo složen, no ako bježite od nečega u slijepoj panici ili vas uhvati divlji bijes, u tom je trenutku za volanom vaš hipotalamus.
Tim je proučavao specijaliziranu skupinu matičnih stanica u hipotalamusu i pratio što se s njima događa dok miševi stare. Miševi obično žive oko dvije godine, no otkrili su da ove stanice počinju nestajati kad su miševi imali oko 11 mjeseci. Do 22. mjeseca stanice su nestale u potpunosti. Stopa kojom su matične stanice nestajale u uskoj je vezi s promjenama koje uzrokuje starenje, poput opadanja u sposobnostima učenja, pamćenja, društvenosti, mišićnoj izdržljivosti i atletskom učinku.
No, korelacija ne znači da postoji i uzročno-posljedična veza. Kako bi otkrili uzrokuje li opadanje broja matičnih stanica ove dobne promjene, obrisali su matične stanice posebno dizajniranim virusom koji ih ubija samo u prisutnosti određenog lijeka. U miševima starim 15 mjeseci, ova kombinacija je uništila 70 posto matičnih stanica u hipotalamusu. Znakovi starenja kod njih su se pokazali uranjeno te su miševi umrli otprilike 200 dana ranije kao rezultat toga. To je značajna brojka jer miševi u prosjeku žive oko 730 dana.
Istraživači su usadili hipotalamusne matične stanice novorođenih miševa u srednjovjekovne miševe. U ovom slučaju, životinje su postale društvenije, kognitivno sposobnije i živjele 200 dana duže od uobičajenog životnog vijeka.
Ovi eksperimenti nude informacije o tome kako matične stanice nestaju iz hipotalamusa. Usađivanje je bilo uspješno samo kada su matične stanice bile genetički modificirane kako bi bile otporne na upalu. Čini se da se, dok životinja stari, kronična, niska razina upale u hipotalamusu povećava.
Upala ubija hipotalamusne matične stanice zato što su one najosjetljivije. Ovo ometa funkciju hipotalamusa s domino učinkom u čitavom organizmu.
Eliksir mladosti?
Konačni cilj istraživanja starenja je identifikacija farmaceutskih meta ili intervencija u životni stil koje će poboljšati ljudsko zdravlje u kasnijoj životnoj dobi. Iako je ovo istraživanje provedeno na miševima, ako se uspije pokazati da su isti mehanizmi na djelu i kod ljudi, jednog bismo dana mogli iskoristiti sličnu tehniku kako bi poboljšali zdravlje kasnijeg života. No, ovo je daleko u budućnosti.
Druge intervencije, poput uklanjanja senescentnih stanica, također pozitivno utječu na zdravlje, produžujući život miševa i za 180 dana. Logični sljedeći korak je vidjeti mogu li se ove intervencije „naslagati“.
Ovo istraživanje ukazuje na potencijalne rute obnavljanja hipotalamusa ogoljelog od matičnih stanica: sprječavanje njihovog gubitka kontroliranjem upalnog procesa. Ovo bi se moglo postići ili razvojem lijekova koji ubijaju senescentne stanice ili uporabom protuupalnih spojeva.
Nedostatak ovog istraživanja je u tome što su korišteni samo mužjaci miševa. Dobro je poznato da se struktura hipotalamusa značajno razlikuje između spolova. Lijekovi i mutacije koje produljuju život obično imaju značajno različit stupanj učinkovitosti kod mužjaka i ženki.
Hoće li ljudi ikad živjeti značajno iznad trenutnog najduljeg životnog vijeka od 125 godina teško je reći. No čini se da najveća prepreka zdravijem kasnijem životu više nije stopa razvoja nego brzina kojom možemo pretvoriti naše rastuće znanje o biologiji starenja u lijekove i savjete o načinu života.
