Koji od plinova će se osloboditi topljenjem permafrosta, odnosno zone vječnog snijega i leda — nepoznanica je koja brine mnoge znanstvenike.
Oslobađanje ugljika iz zamrznutog zemljišta, koji se skupljao u zemlji tisućama godina, može drastično zagrijati naš planet.
Ono u što znanstvenici nisu sigurni, je to hoće li oslobođeni ugljik biti ugljik-dioksid, ili još opasniji metan, koji proizvodi efekt staklenika, obavještava portal Popular Science.
Permafrost je zemljište koje je zamrznuto tijekom cijele godine. Tisućama godina biljke i životinje su umirale i trulile, a zamrzavanjem tako obogaćenog zemljišta zaključao se i ugljik u njemu.
Kada se permafrost odmrzne, mikrobi su u stanju razgraditi njegovu organsku materiju. U vlažnom zemljištu koje je obogaćeno kisikom, ova organska materija se uglavnom pretvara u ugljik-dioksid.
U vlažnim uvjetima s malo kisika, umjesto toga pretvara se u metan, koji planet zagrijava 86 puta više od ugljik-dioksida.
Čak i ako ne osjetimo nagli skok metana, to ne znači da Arktik nije u riziku da postane glavni izvor ugljika. Permafrost se i dalje gubi zbog klimatskih promjena.
Čak i ako se uglavnom pretvara u ugljik-dioksid, to je još mnogo emisija iz tog zemljišta. Više ugljik-dioksida od metana nije nužno i bolje, budući da ugljik-dioksid dugo opstaje u atmosferi, pa se zadržava i zagrijava planet duže od metana.
