Već neko vrijeme znamo da marihuana i njen aktivni spoj, tetrahidrokanabinol (THC), mogu imati terapeutski učinak. No, iako THC i njemu pridružena molekula kanabinoida mogu pomoći u ublažavanju boli i grčeva u mišićima, također mogu imati nuspojave poput anksioznosti i mučnine.
Međutim, kad bi istraživači mogli bolje razumjeti kako molekula djeluje u interakciji s receptorom, možda bi mogli razviti spoj koji izaziva neke od povoljnih učinaka marihuane, a minimalizira one negativne.
U cilju istraživanja takvih mogućnosti, objavljena je nova studija u časopisu Nature, u kojoj je korištena kristalografija rendgenskih zraka kako bi u stvari imitirala receptor za koji se vežu kanabinoidne molekule. Na taj način, tim je utvrdio da je naše početno razumijevanje tih kanabinoidnih receptora, poznatih kao CB1, bilo pomalo pogrešno, te da su receptori daleko fleksibilniji nego što smo ranije mislili.
Dugo se mislilo da kanabinoidni receptori i THC funkcioniraju poput mehanizma brave i ključa, u kojemu su THC molekule ključ koji savršeno pristaje u proteine na površini stanice koji djeluju kao brava. Ova najnovija studija, međutim, uspjela je dekodirati CB1 receptore mnogo detaljnije nego ikada prije – i utvrdila da to nije baš točno.
Tim je utvrdio da se receptori sastoje od sedam struktura sličnih kobasicama – koje su napravljene od savijanja aminokiselina – i kada je molekula sletjela na mjesto vezanja, receptor je fizički promijenio oblik kako bi ju prihvatio. Sposobnost receptora da mijenjaju svoju strukturu već je dobro poznata, ali ovo je prvi put da je to dokazano za one koji vezuju THC i druge srodne molekule.
Smatra se da se ta velika fleksibilnost CB1 receptora može iskoristiti. Ako se receptor može proširiti i uvijati kako bi prihvatio širi raspon molekula nego što se prije mislilo, istraživači se nadaju da bi mogli stvoriti nove molekule koje mogu replicirati neke od učinaka THC-a, poput anti-mučnine, ali i izbjeći neke druge, poput anksioznosti i ovisnosti.
