Znanstvenici na University of Liverpool dobavili su prvi eksperimentalni dokaz koji pokazuje da evoluciju snažno pokreću interakcije između vrsta a ne adaptacija na okolinu.
Tim je promatrao viruse koji su evoluirali stotinama generacija da bi inficirali bakterije. Otkrili su da kada su bakterije mogle evolucijski razviti obranu, virusi su brže evoluirali i generirali su veću raznolikost naspram situacije kada se bakterije nisu mogle prilagoditi virusnoj infekciji.
Studija, po prvi put, pokazuje da je američki evolucijski biolog Leigh Van Valen bio u pravu sa svojom “Hipotezom crvene kraljice”. Teorija, koja je prvi put izložena 1970-ih, dobila je ime po odlomku iz priče Lewisa Carrolla “Alisa s one strane ogledala” – “Trebaš trčati koliko god brzo možeš kako bi ostao na istom mjestu.” Ta rečenica ukazuje na to da su vrste u konstantnoj utrci za preživljavanjem i moraju kroz vrijeme nastaviti s evolucijom novih načina samoobrane.
Dr. Steve Paterson, s University`s School of Biosciences, objašnjava: “Povijesno gledano, pretpostavljalo se da je evoluciju pokretala potreba za prilagodbom okolini ili staništu. Hipoteza Crvene Kraljice je poljuljala ovu teoriju ističući da zapravo prirodna selekcija proističe iz koevolucijskih interakcija s drugim vrstama a ne s interakcijama s okolinom.”
“Ova hipoteza pretpostavlja da su evolucijske promijene proistekle iz uzročno-posljedične veze adaptacija vrsta u stalnoj borbi za opstanak. Ova teorija je naveliko prihvaćena u znanstvenim krugovima, ali ovo je prvi put da možemo podastrijeti dokaze dobivene eksperimentiranjem sa živim bićima.”
Dr. Michael Brockhurst je rekao: “Koristili smo viruse koji brzo evoluiraju kako bismo mogli promatrati stotine generacija evolucije. Otkrili smo da se na svaku virusnu napadačku strategiju bakterija prilagodila svoju obranu što je pokrenulo neprekidni krug koevolucijske promjene. Usporedili smo to s evolucijom na fiksnoj meti, onemogućujući bakterijinu sposobnost prilagodbe virusu.”
“Ovi eksperimenti su nam pokazali da koevolucijske interakcije između vrsta rezultiraju genetički raznovrsnijim populacijama nasuprot primjerima gdje se domaćin nije mogao prilagoditi parazitu. Virus je mogao evoluirati dva puta brže kada je bakterijama bilo dozvoljeno da evoluiraju paralelno s njim.”
Tim je koristio visoko-propusnu tehnologiju DNK sekvencioniranja u Centre for Genomic Research (Centar za genomska istraživanja) kako bi sekvencionirali tisuće genoma virusa. Sljedeći stupanj istraživanja je razumijevanje kako se koevolucija razlikuje kada si vrste pomažu od one kada si štete.
Ovo istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.
Izvor: physorg.com
