Psihopati su neshvaćena skupina. Neki su zli, neki ne – ali u najvećoj mjeri čini se da se u osnovi radi o osobitim ljudima s nerazumljivim motivima.
Nova studija koju je proveo tim na Sveučilištu Harvard osvijetlila je temeljne uzroke psihopatije. Objašnjavajući svoje nalaze u časopisu Neuron, istraživači opisuju kako su otkrili neurološko “ožičenje” koje psihopate čini tako impulzivnima, a ponekad i opasno bezobzirnima.
Iako je prethodno bilo pretpostavljeno da je nedostatak empatije karika koja izaziva nesmotrene odabire i akcije, ovaj tim je zaključio da je ključ ipak u privlačnosti kratkoročne nagrade kao motivaciji koja stoji iza njihovih odluka.
“Budući da su odluke psihopata ono što uzrokuje toliko problema, pokušali smo razumjeti što se događa u njihovom mozgu kada donose odluke koje uključuju kompromise između gubitaka i prednosti djelovanja”, rekao je glavni autor Josh Buckholtz, izvanredni profesor psihologije, u svojem priopćenju.
Da bi to postigli, njegov tim je primijenio mobilni skener za mozak na 50 zatvorskih zatvorenika koji su u prošlosti pokazivali psihopatske tendencije. Dok su bili prispojeni na MRI stroj, zatvorenici su dobili test “odgođenog zadovoljenja”, pri čemu su morali odlučiti hoće li odmah uzeti manje novca iz hrpe, ili pričekati i dobiti više novca za par sati.
Impulzivniji i više psihopatski pojedinci zahtijevali su zadovoljenje mnogo ranije, kako se i očekivalo. Pojedinci s visokim rezultatima psihopatije pokazali su veću aktivnost u području mozga povezanog s neposrednom nagradom.
Dok su razmišljali o svojim odlukama, MRI skeneri snimali su dva ključna područja mozga – jedno povezano s “mentalnim putovanjem kroz vrijeme”, koje nam omogućuje razmišljanje o budućim posljedicama naših akcija, i drugo povezano s neposrednijim donošenjem odluka.
Tim je utvrdio da je veza između ta dva dijela mozga daleko slabija kod zatvorenika s psihopatijom. Zanimljivo je da je korelacija između snage povezanosti dvaju područja mozga i sklonosti impulzivnosti bila toliko jaka da bi znanstvenici mogli koristiti samo skeniranje mozga kako bi točno predvidjeli koliko su puta zatvorenici bili osuđeni za zločine.
Psihopatija je loše definirano “stanje”. Nije prepoznatljiva niti se može opisati samo jednim obilježjem; riječ je zapravo o tendenciji osobe da pokaže niz srodnih osobina i ponašanja. To uključuje nedostatak empatije, sposobnost emocionalnog otcijepljenja, loš osjećaj za samoočuvanje, neprihvaćanje autoriteta, nedostatak straha i savjesti i slično.
Psihopati će također vjerojatnije od drugih pokazati odlike narcizma i makijavelizma (manipulativnosti). Kada promislite o tome, kapitalizam je idealno igralište za ambiciozne psihopate – penjanje uz ljestvice društva ili karijere bez razmišljanja o onima koji su izgurani s puta.
Ipak, nijedna od ovih osobina automatski ne čini psihopate “ludima” ili “zlima”, iako se čini da oni s visokim psihopatskim tendencijama izgledaju pomalo nemilosrdni i hladni.
Nasilni psihopati mogu biti i dobri i zli, da tako kažemo – primjeri Jamesa Bonda i Dr. Noa često se navode u ovom slučaju. Nenasilni psihopati imaju nevjerojatno korisne uloge u društvu u većini slučajeva. Razmislite o pregovaračima, kirurzima, špijunima, astronautima, planinarima, novinarima.
Kao što možete vidjeti, komplicirano je. U konačnici, ovo istraživanje mijenja igru. Tim se nada da će pronalaskom jednog jasno definiranog neurološkog pokretača psihopatije, definicija stanja postati znanstveno stroža i opipljivija.
Pomaže naglašavati činjenicu da mozak psihopata nije nerješiva, neprobojna enigma. Oni su samo “spojeni” drugačije, i to samo po sebi ne čini ih zlima ili čudovištima – samo ih čini različitima. “Oni nisu izvanzemaljci”, zaključuje Buckholtz. “Oni su ljudi koji donose loše odluke.”
