Znanstvenici sa Sveučilišta Aalto u Finskoj po prvi put su locirali gdje nastaju zvukovi povezani s polarnom svjetlosti. Zvukovi koji su opisani u narodnoj predaji i koje su potvrdili istraživači divljine u ovim istraženim slučajevima nastaju na oko 70 metara iznad tla.
Istraživači su izvore zvuka locirali instaliranjem tri zasebna mikrofona na promatračkom mjestu gdje su snimljeni zvukovi polarne svjetlosti. Nakon toga su usporedili zvukove snimljene mikrofonima i odredili lokaciju izvora zvuka. Aurora borealis ili polarna svjetlost mogla se vidjeti na mjestu promatranja, a istodobno mjerenje tih geomagnetskih poremećaja, koje je obavio finski meteorološki institut pokazalo je tipičan uzorak pojave polarne svjetlosti.
“Naše istraživanje je pokazalo da tijekom pojave polarne svjetlosti ljudi mogu čuti prirodne zvukove koji su povezani s onim što vide. U prošlosti, znanstvenici su mislili da je polarna svjetlost na sjevernoj hemisferi predaleko da bi ljudi čuli zvukove koje proizvodi. To je točno. Međutim, naše istraživanje pokazuje da je izvor zvukova koji su povezani s polarnom svjetlosti koju vidimo vjerojatno uzrokovan istim energetskim česticama sa Sunca koje stvaraju polarnu svjetlost daleko na nebu. Čini se da ove čestice ili geomagnetski poremećaj kojeg one proizvode stvaraju zvuk puno bliže tlu”, rekao je profesor Unto K. Laine sa Sveučilišta Aalto.
Detalji o tome na koji se način zvukovi polarne svjetlosti stvaraju još uvijek su nepoznanica. Zvukovi se ne pojavljuju redovito svaki put kada se vidi polarna svjetlost. Zabilježeni, nepojačani zvukovi mogu biti slični pucketanju ili prigušenim praskovima koji traju samo kratko vrijeme, opisuju znanstvenici iz Finske. Drugi koji su čuli zvukove polarne svjetlosti opisuju ih kao daleku buku i cvrčanje. Zbog tih različitih opisa znanstvenici pretpostavljaju da postoji nekoliko mehanizama koji stoje iza nastanka ovih zvukova. Sami zvukovi polarne svjetlosti su tako tihi da se moraju slušati vrlo pažljivo kako bi ih se čulo i razlikovalo od ambijentalne buke.
