Za roditelje čija djeca uživaju u video igricama, sadržaj s kojim se djeca susreću na dnevnoj bazi dugo je vremena bio gorući problem. Iako postoji bezbroj edukacijskih opcija kad je riječ o video igricama, neki od najčešćih i najpoznatijih svjetskih naslova uglavnom uključuju nasilje budući da je riječ o “first person shooter” igricama, odnosno pucačinama u kojim djeca kontroliraju glavnog lika čiji je cilj pobiti puno ljudi. Kada i ako djeca postanu agresivna u jednom trenutku, najčešći krivac u kojeg se upire prstom su upravo igrice. Zaključak koji se donosi na licu mjesta je da nasilna tematika igrica kod djece jako utječe na njihov temperament.
Ono što će djeci ići u prilog, definitivno je istraživanje provedeno u Nizozemskoj koje kaže kako tematika igrica nikako ne utječe na dječje ponašanje, ne čini ih agresivnijima te djeca ne pokušavaju emulirati ono što vide u igricama na svoju okolinu.
Potreba za istraživanjem
Prije nekoliko godina, znanstvenici i mnogi laici su vjerovali da će nasilne igrice od djece napraviti upravo nasilnike i da uvelike treba ograničiti njihovo vrijeme koje provode igrajući video igrice. Prethodno su čak znali i preporučiti roditeljima mjesta na kojima mogu potražiti pomoć za svoju djecu te nudili različite izvore informacija kao one koje možete pročitati ovdje, a sve u svrhu, sada možemo slobodno reći, prisilnog odvikavanja djece od video igrica. Kada se toliko krivnje svalilo na igrice, neizbježno je bilo da će ljudi odlučiti provesti mnoga istraživanja ne bi li saznali radi li se doista o nečem takvom ili je sve samo prenapuhana teorija.
Jedno od najzapaženijih istraživanja provedeno je u Nizozemskoj, zemlji koja je i više nego mjerodavna kada je riječ o video igricama jer se nalazi u samom svjetskom vrhu kada je riječ o postotku mladih koji ih igraju.
Rezultati istraživanja
Istraživanje je uključivalo 194 djeteta od oko devet godina u prosjeku koji su često igrali video igrice. U vremenskom periodu od jedne godine, djeca i njihovi roditelji su prolazili nizove ispitivanja o navikama djeteta na početku i na kraju godine, a pritom se pokušavalo što preciznije izmjeriti razinu agresije kod djeteta. Zaključak koji je donesen jasno i glasno je potvrdio da igranje igrica ni na koji način nije povezano s porastom agresivnosti, mentalnim problemima, antisocijalnim ponašanjem ili bilo čime sličnim.
Ipak, pojavila se minimalna korelacija između depresije i čestog igranja video igrica iako se to može gledati i na način da djeca prvo postaju depresivna te u igricama pronalaze neku vrstu utočišta i osjećaju se bolje igrajući ih. U tom slučaju igrice ne samo da ne bi bile štetne, već bi bile smatrane odličnom vrstom “bijega” za djecu s depresijom što bi ih činilo itekako korisnima. U svakom slučaju, važno je napomenuti da je depresija ozbiljna bolest i na svaki znak iste kod djeteta bi trebalo odmah reagirati. Danas postoji velik broj raznih online terapija kao što je i ona koju je opisao ReGain.
Zaključak
Roditelji koji provode puno vremena sa svojom djecom svakako bi trebali primijetiti promjene u ponašanju kod njih. Ono što je važno znati je da je djetinjstvo zapravo vrijeme kada djeca počinju sve više shvaćati neke stvari i promjene ponašanja i raspoloženja su poprilično česte. Naravno, nije niti svaka promjena negativna, ali ako se radi o nekim značajnijim razlikama u temperamentu, ne treba nikako skakati u zaključke i upirati prstom u video igrice jer kako smo naučili, one imaju i svoje pozitivne strane.
