Istraživači sa Sanford-Burnhama pokazali su kako bjelančevina p62 uravnotežava metabolizam u masnom tkivu čineći ga primamljivom metom za borbu protiv pretilosti.
U većini slučajeva pretilost nije uzrokovana samo prejedanjem i manjkom fizičke aktivnosti. Nešto u tijelu krene po krivu i dolazi do toga da se uskladišti više masti, a iskoristi manje energije. Ali što je to što pođe po krivu? Istraživači sa Sanford-Burnhama imaju teoriju – bjelančevina zvana p62. Prema studiji koju su istraživači objavili u Dnevniku kliničkog istraživanja, kada bjelančevine p62 nema u masnom tkivu, ravnoteža metabolizma u tijelu se mijenja – zabranjuje se “dobra” smeđa, a favorizira se “loša” bijela mast. Ova otkrića pokazuju da bi bjelančevina p62 mogla postati obećavajuća meta novih terapija usmjerenih na suzbijanje pretilosti.
“Bez bjelančevine p62 proizvodimo mnogo masti, ali ne trošimo energiju i tijelo misli da se ta energija treba uskladištiti”, rekao je Jorge Moscat, doktor znanosti, profesor na Sanford-Burnhamu. “To je dvostruka nevolja”. Moscat je vodio istraživanje sa suradnicima na Helmholtz Zenturm Munchen iz Njemačke i Sveučilištem iz Cincinnatija.
p62 i pretilost
Moscatov tim ranije je stvorio miševe kojima je nedostajala bjelančevina p62 svuda po tijelu. Kao posljedica, životinje su bile pretile. Također su imale metabolički sindrom. Drugim riječima, u usporedbi s miševima koji posjeduju bjelančevinu p62 oni miševi koji ju ne posjeduju su teži. Ti miševi troše manje energije, imaju dijabetes i hiper-upalnu reakciju što je karakteristično za pretilost.
Dok ovi rezultati pokazuju da nedostatak bjelančevine p62 vodi do pretilosti, “Nismo znali koje je tkivo odgovorno za pojavu ovih učinaka jer bjelančevine p62 nije bilo ni u jednom”, rekao je Moscat.
Neki istraživači vjeruju da mišićno tkivo, gdje se troši energija, upravljaja pretilosti. Ali, tu je i mast – obje vrste masti, bijela i smeđa. Bijela mast je ona vrsta koju smatramo nepoželjnom tjelesnom mašću. S druge strane, smeđa mast je blagotvorna jer sagorijeva kalorije. Mnogi istraživači danas vjeruju da smeđa mast na neki način izaziva zastoj u pretilosti, ali su detalji o tome nejasni.
p62 održava ravnotežu između smeđe i bijele vrste masti
U svojoj zadnjoj studiji, Moscat i njegovi suradnici željeli su točno odrediti koje je tkivo odgovorno za pretilost kada bjelančevina p62 nije prisutna. Stvorili su nekoliko različitih modela miševa, a svaki od njih nije imao p62 u samo jednom sustavu organa, recimo u središnjem živčanom sustavu, jetri ili mišićima. U svakom od ovih slučajeva miševi su bili normalni – nisu bili pretili kao oni miševi koji bjelančevinu p62 nisu imali nigdje u tijelu.
Onda su stvorili model miševa koji nije imao bjelančevinu p62 samo u masnom tkivu. Ti su miševi bili pretili kao i oni koji p62 nisu imali ni u jednom tkivu. Daljnjim proučavanjem su istraživači otkrili da p62 blokira djelovanje enzima nazvanog ERK, a potiče djelovanje enzima nazvanog p38. Kada bjelančevina p62 izostaje, enzim p38 je manje aktivan u smeđem masnom tkivu, a ERK je istovremeno aktivniji u bijelom masnom tkivu. Kao rezultat, Moscat je rekao da je p62 “glavni regulator” u normalnom metabolizmu masti.
Prema Moscatu, otkriće uloge bjelančevine p62 u smeđem masnom tkivu je ohrabrujuće jer je masno tkivo puno dostupnije od ostalih dijelova tijela (npr. mozak) za potencijalnu terapiju lijekovima. “Ovo otkriće čini lakšim smišljanje novih strategija u kontroli pretilosti”, rekao je.
Nove metode za sprječavanje ili liječenje pretilosti, značajne epidemije u Sjedinjenim Američkim Državama, prijeko su potrebne. Terapije lijekovima koje su zamišljene tako da smanjuju unos hrane u tijelo imale su ograničen uspjeh, ali su postojale i znatne nuspojave.
Izvor: SanfordBurnham
