Osobe koje imaju dugoročnog romantičnog partnera u razdoblju srednje odrasle dobi imaju manji rizik od prerane smrti u tim godinama, navode rezultati istraživanja objavljenog u časopisu Annals of Behavioral Medicine. Time se ponovno dokazuje važnost društvenih odnosa tijekom srednje odrasle dobi kao jednog od prediktora psihičke dobrobiti pojedinca, a time i dužeg životnog vijeka.
U zemljama Europske unije prosječni životni vijek 2009. godine iznosio je 82,4 godine za žene, a 76,4 godine za muškarce . Dakle, preživljavanje srednjih godina uobičajena je pojava, barem u razvijenim zemljama. Upravo stoga autori provedene studije dr. Ilene Siegler i njeni suradnici s Medicinskog centra sveučilišta Duke u SAD-u, smatraju da je od velike važnosti spoznati zašto određeni broj ljudi ne uspijeva doživjeti starost.
Cilj je njihova istraživanja analiza povezanosti dobi stupanja u brak i povijesti bračnih odnosa sa smrću tijekom srednje odrasle dobi uz kontrolu utjecaja socioekonomskog statusa, uključenosti u ponašanja rizična za zdravlje i pred-bračne ličnosti. Varijabla povijesti bračnih odnosa podrazumijeva stabilnost i promjenu bračnog stanja, dok se pred-bračna ličnost odnosi na karakteristike ličnosti izmjerene prije polaska sudionika na fakultet, dakle prosječne dobi 18 godina. Podaci su prikupljeni na uzorku od 4 802 sudionika, a preuzeti su iz već postojeće studije UNCAHS (University of North Carolina Alumni Heart Study) koja se bavi proučavanjem osoba rođenih tijekom 1940-ih godina.
Rezultati pokazuju kako je prisustvo romantičnog partnera tijekom srednjih godina povezano s preranom smrću na način da sudionici koji nikad nisu stupili u brak imaju 2.33 puta veći rizik od smrti u srednjim godinama, a sudionici koji su nekoć bili u braku imaju 1.64 puta veći rizik od rane smrti u odnosu na sudionike koji su trenutačno u stabilnom braku. Dakle, osobe bez romantičnog partnera tijekom srednje odrasle dobi imaju najmanju vjerojatnost da dožive starost, a rizični faktor za dugi životni vijek također predstavlja i gubitak bračnog partnera bez mogućnosti njegove zamjene, kao što je smrt partnera.
Dobiveni podaci ne začuđuju s obzirom na to da stabilni bliski odnosi i šire mreže društvenih odnosa povećavaju psihičku dobrobit pojedinca koja je nadalje važna odrednica fizičkog zdravlja i duljine životnog vijeka pojedine osobe. Bračni partner također služi kao emocionalna i instrumentalna, odnosno materijalna i fizička potpora, u različitim aspektima ljudskog života te kao takav smanjuje razinu stresa i ostalih negativnih utjecaja iz okoline pozitivno djelujući na broj godina života.
Krucijalna spoznaja provedenog istraživanja je što se utjecaj bračnog statusa na životni vijek smanjio nakon uvrštavanja rizičnih ponašanja, socioekonomskog statusa i ličnosti kao kontrolnih varijabli, no i dalje je ostao njegov najvažniji prediktor. Znači da premda ne možemo značajno utjecati na promjenu vlastite ličnosti jer je većinom određena biološkom osnovom i ranim životnim iskustvima, kao ni na promjenu socioekonomskog statusa budući da on ovisi i o širim društvenim faktorima, životni vijek ipak možemo produžiti, ne samo smanjenim uključivanjem u ponašanja rizična za zdravlje, već i uspostavljanjem stabilnog i dugoročnog bliskog odnosa s drugom osobom.
Izvor: Springer Science+Business Media
