U jednom broju časopisa Behavioral and Brain Sciences objavljen je tekst sa zaključkom “Mnogi politolozi i politički psiholozi sada znaju kako se liberali i konzervativci ne slažu u politici dijelom zbog toga što su različiti po osobnosti, psihološkim osobinama, ali i fizičkim i genetskim obilježjima.”
Ovo je važno i dovodi u pitanje sve što smo ikad mislili da znamo o politici – ideju da na stvaranje naših svjetonazora utječu odgoj, prijatelji, obitelj i ekonomski interesi.
Ovo otkriće rezultat je istraživanja Johna Hibbinga sa Sveučilišta u Nebraski i njegovih kolega u kojem stoji kako konzervativnije političare karakterizira “negativna pristranost”, što znači da su na psihološkoj razini povezaniji s negativnijim (prijetećim ili ružnim) stimulusima u njihovom okruženju. (Taj članak dostupan je ovdje.) Hibbing i kolege prikupili su podatke i proveli eksperimente u kojima su mjerili pokrete očiju i nehotične odgovore političara na različite slike. Rezultat? Konzervativniji političari reagirali su mnogo brže na prijeteće i odbojne stimuluse poput fotografije vrlo velikog pauka na licu prestrašene osobe, čovjeka krvavog lica u nesvijesti ili otvorene rane s crvima.
Drugim riječima, konzervativna ideologija, pogotovo neke od njezinih najvažnijih značajki poput snažne vojske i naoružanja, strogog provođenja zakona, otpora imigraciji i raširenosti i dostupnosti oružja rezultat je biologije konzervativaca koja ih drži opreznima i spremnima na prijetnje.
Jedna od mogućnosti, tvrde autori studije, je i da je snažna negativna pristranost bila vrlo korisna u Pleistocenu jer bi ih spasila od sigurne smrti.
Ovaj članak komentiralo je 26 različitih znanstvenika, a odgovori su bili vrlo različiti. 23 od tih znanstvenika složilo se s idejom negativne pristranosti – neki su je u potpunosti prihvatili, neki su je izmijenili, proširili i slično, dok su trojica odbacili ideju u potpunosti.
Jedan od tih znanstvenika koji su komentirali ovo istraživanje bio je socijalni psiholog John Jost sa Sveučilišta u New Yorku koji je 2003. godine izazvao bijes nakon što je s kolegama objavio članak u kojem je stajalo kako konzervativce karakteriziraju osobine poput potrebe za sigurnošću i netolerancije na neodlučnost i dvosmislenost. Više od desetljeća poslije, Jost govori:
“Postoje brojni dokazi koji upućuju na to da su kognitivno-motivacijski stilovi ljevičara i desničara različiti. Istraživanja su pokazala da je konzervativnost povezana sa zahtjevima za redom, strukturom, zatvorenosti, sigurnosti, konzistentnosti, jednostavnosti i poznatosti, kao i s nekim egzistencijalnim pitanjima poput percepcije opasnosti, osjetljivosti na prijetnje i straha od smrti.”
Znanost o ideologijama potrebno je još uvijek razvijati. Mnogi komentari na Hibbingovo istraživanje tiču se važnih pitanja poput onog zbog čega konzervativci imaju višu negativnu pristranost, a nemaju neurotičnije osobnosti od liberala. Upravo suprotno, istraživanja su pokazala da su liberali zapravo živčaniji i da imaju neurotičnije osobnosti.
Konzervativci su također sretniji i zadovoljniji životom. Hibbing u tome ne vidi kontradiktornost. Umjesto toga, citira Matta Motyla sa Sveučilišta u Virginiji i Ravija Iyera sa Sveučilišta u Južnoj Kaliforniji koji smatraju da praćenje i sudjelovanje u negativnim događajima u okolišu konzervativcima omogućuje ispunjeniji i sretniji život nego, primjerice, stalna potraga za novim iskustvima i srećom.
Izvor: Mother Jones