Možda i više nego bilo koja druga kriza posljednjih godina, trenutna ”imigrantska” kriza u Europi otkriva duboki bankrot morala zapadnog društva predstavljanog od strane muškaraca i žena na pozicijama političke i ekonomske vlasti. Ali možda je ”bankrot morala” neadekvatna fraza za opis biti ovog problema, zato jer sugerira da su oni koji kreiraju zapadnu politiku ikad posjedovali funkcionalni moralni kompas ili istinsku brigu za ”druge”.
Objektivni pogled na unutrašnju i vanjsku politiku zapadnih sila kroz posljednjih 100 godina, pokazuje repetitivni nagon ka eksploataciji, zlostavljanju, nezasitnoj pohlepi i masovnim ubojstvima, a sve to pod krinkom ”fiskalne odgovornosti”, ”čuvanja mira”, ”stranih investicija”, ”borbe protiv terorizma” ili drugih paramoralističkih koještarija. Ukoliko se ne slažete, vjerovatno ste autoritarni sljedbenik, emotivno ili ”spiritualno” nesposobni za probavljanje ovakve istine, jer ste možda već progutali previše ”istine” gledajući Fox ili BBC vijesti. Mogu jedino preporučiti strogu apstinenciju od televizije u tom slučaju.
Normalna ljudska bića imaju nevjerovatnu sposobnost da lažu sami sebe, obično da bi opravdali stvari koje ih čine da ”se dobro osjećaju” ili koje su neophodne za opstanak. Drugim riječima, ljudski um ima sposobnost da danas oporavdava ono što jučer nije mogao. Mi možemo, na primjer, izjaviti kako je malo tele slatko jednog dana, a sutra dan ga zaklati i pojesti njegovo meso.
U idealnom svijetu, ono što čini ljude da se osjećaju dobro trebalo bi biti isto što i ono što im je neophodno za opstanak. U osnovi, ljudske potrebe su prilično jednostavne: suradnja sa drugima, osjećaj zajednice, pristup kvalitetnoj hrani, vodi i krovu nad glavom. ”Majka priroda” dala nam je više nego dovoljno neiscrpnih resursa za napredni život svih vrsta na ovoj planeti. Neke životinjske vrste na ovoj planeti će čak ubiti pripadnike svoje vrste ali uvijek u kontekstu opstanka. Dakle ubijanje zbog opstanka nije moralno pitanje i ne predstavlja problem ni za jedno društvo.
Uvriježeni genetski ili moralni ”kodeks” u svim normalnim ljudima i životinjama djeluje kao osigurač koji spriječava bilo koju vrstu na planeti da zastrani od ”prirodnog poretka” i počne bezobzirno uništavati svoju okolinu ili sebi srodna bića. Na ovaj način, osiguran je nastavak vrste i njenog habitata, čak i u ”lošim” vremenima. Nadam se da možete naslutiti kamo idem sa ovom pričom.
Ljudska bića su jedina vrsta na ovoj planeti koja može ubijati samo za ”zabavu”. Ovo je, čini se, devijacija od ”prirodnog poretka”; uistinu, takve individue nisu ”normalne” jer su obično u manjini. Trofejni lovci su jedan primjer ove devijacije, ali njihovi etički prekršaji su beznačajni ako ih usporedimo sa bezobzirnošću gore spomenutih kreatora zapadne politike. Mislim da možemo zaključiti da ljudsko biće koje nonšalantno daje dozvolu ili sudjeluje u nepotrebnom umorstvu drugog ljudskog bića, ne posjeduje savjest ili nije u stanju pojmiti moralni kodeks koji zabranjuje takav čin van konteksta opstanka. Ovakvi ljudi se najbolje mogu opisati kao ”stvorenja”, jer ne ispunjavanju ni osnovne kriterije da bismo ih klasificirali kao životinje.
Na lokalnom društvenom nivou, oni koji moraju živjeti sa ovakvim stvorenjima obično iskuse značajne probleme najčešće u formi repetitivnog anti-socijalnog ponašanja. Na globalnom nivou, tamo gdje su se ovakva stvorenja uvukla na pozicije moći nad milijardama drugih i imaju komandu nad armijama, problem se manifestira kao rat bez kraja, klanje i rasprostranjeni društveni kaos, a sve to bazirano na nekom napumpanom, naizgled ”plemenitom” izgovoru koji je u stvari laž i naracija koju stvorenje koristi kako bi opravdalo ”zabavu” koju mu pruža takvo krvoproliće. Uz to, normalna ljudska bića koja posjeduju savjest i sposobnost da razumiju moralni kodeks, mogu ove sposobnosti izgubiti uslijed stalnog izlaganja paramoralističkim naracijama ovakvih stvorenja i to u tolikom obimu da i sami postanu slična stvorenja.
U slučaju da moram biti još precizniji, izgleda jasno da mnogi od naših dičnih ”vođa” sasvim zadovoljavaju profil takvih stvorenja.
Pa onda kad čujete da netko kaže da ovaj ili onaj političar, predsjednik ili premijer ”laže”, možete razumijeti da ovo nije sasvim točno. U stvari, radi se o neprirodnim ”stvorenjima” koja imaju savršenu sposobnost da lažu sami sebe, da nonšalantno operu ruke od odgovornosti za najgroznija djela. sama po sebi ova sposobnost rađa se iz njihovog potpunog nedostatka bilo čega što podsjeća na savjest, nečega što bi moglo izazvati osjećaj krivnje ili barem neugode zbog ponavljanog i monstruoznog izvrtanja istine.
Ova čudesna sposobnost da se samoobmanjuju u kombinaciji sa uplivom na mišljenje naroda kroz glavne medije znači da su svi oni sljedbenici autoriteta koji sa zanosom slijede pravac takvih ljudi u suštini obmanuti. Neopterećeni savješću i bez duše koju bi mogli prodati ovakvi stvorovi, također poznati kao psihopate na vlasti, nikad ništa ne gube. Međutim, obični ljudi pod njihovim utjecajem, riskiraju sve kada dozvoljavaju da ono što ih čini ljudima i razlikuje od takvih stvorenja erodira kroz stalnu psihološku interakciju sa izvitoperenom ”etikom” stvorenja na vlasti.
Nažalost, ovaj proces tzv. ”ponerizacije” (starogrčki: poneros=zlo) miliona ljudi odvija se na veoma suptilan i manipulativan način, sasvim slično kuhanju žabe iz poznate basne. Ako se žaba ubaci u vrelu vodu odmah će iskočiti, ali ako se stavi u hladnu vodu koja se polako zagrijava, neće primijetiti opasnost i bit će živa skuhana. I tako, nećete čuti previše negodovanja od strane prosječnih ljudi. Dapače, većina takvih prosječnih ljudi je potpuno predana podršci ”autoriteta” koje su izabrali i toliko su ufurani u svoju ”dobro se osjećam” priču da ćete ako im pokušate ovo objasniti vidjeti životni primjer onog što je Morpheus mislio kada je u filmu Matrix rekao Neu:
“Kad pogledaš okolo, što vidiš? Biznismeni, učitelji, advokati, stolari. Upravo umovi ljudi koje pokušavamo spasiti.[…] Moraš razumjeti, većina ovih ljudi nije spremna na iskopčavanje iz sistema. I mnogi su toliko ogrezli, toliko su ovisni o sistemu da će se boriti da ga sačuvaju.”
U posljednje 4 godine, ”stvorenja” u američkoj vladi i njihove europske marionete namjerno su uništili cijela društva u Siriji i Libiji, dijelom zbog dobiti a dijelom iz ”zabave”. Slobodno se nastavite užasavati nad slikama sirijskih (ili iračkih ili libijskih) beba koje se mrtve nasukavaju na europskim plažama, samo se nemojte čuditi. Nemojte se čuditi kad se vaša apatija koja se pretvorila u sućut transformira u netolerantnu netrpeljivost onog momenta kad neki ”terorist” migrant ubije neke Europljane u još jednom tipičnom napadu pod lažnom zastavom. Upravo zbog toga su operacije pod lažnom zastavom i izmišljene – da vas izmanipuliraju, jer ljude je vrlo lako izmanipulirati.
Većina samozadovoljnih “neo liberalnih” zapadnjaka je progutala (a trenutno i podriguje) ”osjećam se dobro” naraciju da su migranti u isto vrijeme i opasnost i kompliment europskim ”visokim demokratskim idealima” i načinu života. Ako bih im ikada mogao dati savjet, rekao bih da umjesto da se zgražavaju nad situacijom budu zahvalni što je jedina posljedica koju trpe zbog nedjela svojih vlada tek poneko migrantsko dijete nasukano na njihove čiste obale. Jer da živimo u mikrokosmosu u kojem je istina univerzalno priznata bili bi primorani gledati tisuće sirijskih beba koje su ubijene u sirijskoj ”revoluciji” za svrgavanje Assada koju su inspirirali amerikanci i EU, i uz to se pomiriti sa činjenicom da su ove bebe umjesto ”dobro se osjećam” naracije o ”slobodi i demokraciji” ubijene u vaše ime iz ”zabave”. A onda bi mogli prijeći na desetine tisuća iračkih beba.
Originalni članak možete pročitati na Sott.net
