Istraživači su sada uspjeli mapirati petinu svjetskog morskog dna. 2017. godine, kad je pokrenuta inicijativa za mapiranje kompletnog morskog dna do 2030. godine, prema modernim standardima bilo je mapirano samo 6 posto morskog dna.
Projekt, koji nosi naziv Seabed 2030, suradnja je između japanske fondacije Nippon i organizacije General Bathymetric Chart of the Ocean (GEBCO). Ovaj projekt će pomoći znanstvenicima da bolje razumiju kako nastaje tsunami te da mogu prognozirati koliko će se podići razina mora kao rezultat klimatskih promjena. Kompletna mapa bi mogla pomoći industrijama koje žele eksploatirati naftu, plin i minerale u dubokom moru. Osim toga, podaci su važni i telekomunikacijskim tvrtkama koje postavljaju podvodne kabele od obale do obale. Mape i podaci prikupljeni do sad, dostupni su javnosti.
Trenutno je mapirana površina dvostruko veća od Australije, a preostala površina za mapiranje dvostruko je veća od Marsa. Kako bi otkrili kako izgleda dno oceana, koriste se zvučni impulsi koji se šalju prema morskom dnu s brodova. Tehnologija potom izračunava dubinu tako što mjeri koliko je vremena potrebno impulsu da se odbije i vrati na površinu, piše The Verge.
Prikupljanje batimetrijskih podataka visoke rezolucije postaje teže u dubljim vodama. Jednom brodu bi trebalo oko 350 godina da istraži 93 posto svjetskih oceana dubljih od 200 metara. Zato ovaj projekt prikuplja podatke vlada, akademskih istraživača i komercijalnih brodova. U budućnosti bi se mogla koristiti i plovila bez posade kako bi se umanjio trošak, vrijeme i radna snaga koja je trenutno potrebna za ostvarivanje ovog projekta. Procjenjuje se kako bi projekt Seabed mogao koštati čak 3 milijarde dolara.
