Na pitanje, bismo li ukrali, većina nas će odgovoriti niječno. Bismo li pokušali spasiti utopljenika? To ovisi o tome postoji li strah od duboke vode. Brojna ranija istraživanja su se bavila moralnim odlukama ljudi. No, kako se naša predviđanja vlastitih djelovanja, podudaraju s našim stvarnim postupcima u situacijama koje nude priliku da postupimo moralno ali i drugačije?
Istraživači Rimma Teper, Michael Inzlicht i Elizabeth Page-Gould sa Sveučilišta Toronto Scarborough ispitivali su razlike između našeg uvjerenja da ćemo u određenoj situaciji postupiti moralno i našeg stvarnog djelovanja. Istražili su i razloge za nesklad, tako lako uočljiv, u svakodnevnom životu. Dobivene rezultate su objavili u časopisu Psychological Science, glasilu udruge Association of Psychological Science. Studija je pokazala da su u datoj situaciji sudionici ispitivanja postupali moralnije nego što su predvidjeli.
Vodeći autor istraživanja psiholog Teper, međutim, navodi da su neka druga provedena ispitivanja pokazala upravo suprotno, te da se ljudi u nekim drugim okolnostima ponašaju manje moralno nego što su sami prognozirali.
Postavlja se pitanje gdje leže uzroci neslaganja između moralnog rasuđivanja i moralnog djelovanja? U emocijama. Emocije poput straha, krivnje, ljubavi igraju središnju ulogu u svim našim razmišljanjima i ponašanjima. U času dok zamišljamo kako ćemo djelovati u nekoj situaciji, mi nismo svjesni intenziteta emocija koje će nas preplaviti i dovesti do kršenja vlastitih principa, kaže Teper.
Ova studija je ispitivala mlade školskog uzrasta. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine. Jedna je dobila zadaću riješiti 15 matematičkih zadataka na računalu. Ovoj grupi ispitanika je priopćeno da u programskom softveru postoji pogreška, zbog koje se nakon pritiskanja razmaknice na tastaturi na zaslonu automatski prikazuje točan odgovor na pitanje iz testa. Također je napomenuto da ispitivači ne mogu kontrolirati da li je tijekom rješavanja testa korištena razmaknica. Ovoj grupi ispitanika je obećana nagrada u iznosu od 5 dolara za postignutih 10 ili više točnih odgovora u matematičkom testu. Druga grupa učenika je upoznata s okolnostima pod kojima su učenici prve skupine rješavali test, kao i s mogućnošću prevare tijekom rješavanja. Od njih je zatraženo da prognoziraju u kojoj će mjeri njihovi vršnjaci, ispitanici iz prve skupine, varati pri rješavanju testa. Treća skupina je rješavala test bez mogućnosti prevare.
Tijekom ispitivanja praćeno je uzbuđenje ispitanika mjerenjem broja otkucaja njihova srca, načina disanja, znojenja dlanova, što su znaci pojačanog uzbuđenja. Najjače je uzbuđenje ustanovljeno u ispitanika koji su bili dovedeni pred dilemu: varati ili ne. U tom trenutku je njihovo prosuđivanje bilo pod utjecajem emocija koje su odredile način njihova djelovanja.
Ispitanici čija je jedina zadaća bila predvidjeti postupak vršnjaka iz skupine izložene moralnoj dilemi nisu pokazivali znakove uzbuđenja. U predviđanju koliko će njihovih vršnjaka podleći izazovu i posegnuti za prevarom navodili su brojke više od onih stvarno ustanovljenih. Učenici koji su rješavali test bez mogućnosti da varaju također nisu bili uzbuđeni. Uzbuđenje učenika iz prve grupe bilo je povezano s moralnom dilemom koju su trebali razriješiti.
Kod ispitanika se istovremeno miješaju brojne emocije različitog intenziteta: strah, krivnja, napetost, koje se međusobno sukobljavaju. Postupak ispitanika ovisi o tome koja emocija će nadvladati sve ostale. Pritom visina obećane nagrade, posebno kada se radi o većim iznosima može snažno utjecati na intenzitet emocija osobe koja se nalazi pred odlukom varati ili ne.” Time ćemo se pozabaviti u budućim istraživanjima,” kaže Teper.
“Situacija u koju smo doveli svoje ispitanike pokazala je svjetliju stranu ljudske prirode”, navodi suautor Michael Inzlicht . “No, najbitniji dio našeg nalaza je saznanje da su emocije ono što usmjerava naše djelovanje pravim ili krivim smjerom.”
Izvor: Association for Psychological Science
