Znanstvenici na Sveučilištu u Kopenhagenu su otkrili da je vitamin D presudan za aktiviranje naše imunološke obrane i da bez dovoljno unosa tog vitamina, stanice ubojice imunološkog sustava – T limfociti – neće moći reagirati, te se boriti s ozbiljnim infekcijama u tijelu.
Da bi T stanice otkrile i ubile strane patogene poput nakupina bakterija ili virusa, stanice prvo moraju biti “puštene” u akciju i “transformirane” iz neaktivnih i neškodljivih imunoloških stanica u stanice ubojice, koje su glavne u traženju i uništavanju svih tragova stranih patogena.
Istraživači su pronašli da se T stanice oslanjaju na vitamin D kako bi se aktivirale i da će ostati latentne, “naivne” na mogućnost prijetnje, ako nedostaje vitamina D u krvi.
Kemijska reakcija koja omogućuje aktivaciju
Da bi specijalizirane imunološke stanice (T stanice) zaštitile tijelo od opasnih virusa ili bakterija, T limfociti prvo moraju biti izloženi tragovima stranih patogena. To se događa kada su prikazane od strane drugih imunoloških stanica u tijelu (poznatih kao makrofazi) sa sumnjivim “staničnim fragmentima” ili “tragovima” patogena. T limfociti se zatim vežu na fragment, podijele i umnože u stotine identičnih stanica koje su sve usmjerene na istu vrstu patogena. Niz kemijskih promjena koje T stanice prolaze omogućuje im da se isto tako “senzibiliziraju” i budu u mogućnosti dostaviti ciljani imuni odgovor.
Profesor Carsten Geisler s Odjela za internacionalno zdravlje, imunologiju i mikrobiologiju objašnjava da kada je T stanica izložena stranom patogenu, proširuje se signalizacijski uređaj ili “antena” poznata kao vitamin D receptor, kojom se traga za vitaminom D. To znači da T stanice moraju imati vitamin D ili će aktiviranje stanice prestati. Ako T stanice ne mogu pronaći dovoljno vitamina D u krvi, one se neće ni početi mobilizirati.
T stanice koje su uspješno aktivirane transformiraju se u jednu od dvije vrste imunoloških stanica. One ili postanu stanice ubojice koje će napasti i uništiti sve stanice koje nose tragove stranih patogena ili postaju pomoćne stanice koje pomažu imunološkom sustavu u stjecanju “memorije”. Pomoćne stanice šalju poruke imunološkom sustavu, prenoseći znanje o patogenu tako da ga imunološki sustav može prepoznati i zapamtiti pri njihovu sljedećem susretu. T limfociti čine adaptivni dio imunološkog sustava, što znači da funkcioniraju poučavanjem imunološkog sustava na prepoznavanje i prilagođavanje stalno mijenjajućim prijetnjama.
Aktiviranje i deaktiviranje imunološkog sustava
Za istraživački tim, identificiranje uloge vitamina D u aktivaciji T stanica bio je glavni proboj. “Znanstvenici su dugo vremena znali da je vitamin D važan za apsorpciju kalcija i vitamina, i da je također bio upleten u bolesti poput raka i multiple skleroze, ali ono što nismo shvatili je koliko je zapravo vitamin D ključan za aktiviranje imunološkog sustava – što sada znamo.”
Otkriće, znanstvenici vjeruju, pruža prijeko potrebne informacije o imunološkom sustavu te će im pomoći da reguliraju imunološki odgovor. To je važno ne samo u borbi protiv bolesti, nego i u suočavanju s anti-imunološkim reakcijama tijela i odbacivanja transplantiranih organa. Aktivne T stanice množe se eksplozivnom stopom i mogu stvoriti upalno okruženje s ozbiljnim posljedicama za tijelo. Nakon transplantacije organa, npr. T limfociti mogu napasti donorski organ kao “stranog uljeza”. U autoimunim bolestima, preosjetljivi T limfociti pobrkaju fragmente vlastitih tjelesnih stanica i stranih patogena, što dovodi do toga da tijelo pokreće napad samo na sebe.
Istraživački tim je također bio u mogućnosti pratiti slijed biokemijske sekvence transformiranja neaktivne T stanice u aktivnu stanicu, i tako će moći intervenirati na više mjesta da bi modulirali imunološki odgovor. Neaktivne ili “naivne” T stanice ne sadrže ni vitamin D receptor niti specifične molekule (PLC-gamma1) koje bi im omogućile da stanica dostavi specifični antigenski odgovor.
“Pronalasci”, nastavlja profesor Geisler, “bi nam mogli pomoći u borbi protiv zaraznih bolesti i globalne epidemije. Oni će biti od posebne koristi kada se razviju nova cjepiva, koja rade upravo na temelju treniranja našeg imunološkog sustava da reagira i suzbijanju prirodne obrane tijela u situacijama u kojima je to važno – kao što je slučaj s transplantacijom organa i autoimunim bolestima.”
Većina vitamina D je proizvedena kao prirodni nusprodukt izloženosti kože suncu. Također se može naći u jetrenom ulju ribe, jajima i masnoj ribi poput lososa, haringe i skuše, ili se uzima kao dodatak prehrani. Nije provedena definitivna studija o optimalnim dnevnim dozama vitamina D, ali kako velik postotak stanovništva ima vrlo niske koncentracije vitamina D u krvi, brojni stručnjaci preporučuju između 25-50 mg dnevno.
Izvor: esciencenews.com
