Connect with us

Znanost

Životopisi velikana

Albert Einstein – junak našeg doba

Albert Einstein rođen je u Ulmu, u pokrajini Baden-Wűrttenberg u Njemačkoj, 14. ožujka, 1879.

Šest tjedana kasnije obitelj se seli u Munchen, gdje je on kasnije započeo svoje školovanje u Luitpold gimnaziji. Kasnije se obitelj preselila u Italiju, a Albert je svoje školovanje nastavio u Aarauu, u Švicarskoj. 1896. upisuje se na Švicarsku Federalnu Politehničku Školu u Zurichu, da bi stekao zvanje nastavnika fizike i matematike. Godine 1901., kada je dobio diplomu, zatražio je švicarsko državljanstvo, a kako nije mogao naći posao učitelja, prihvatio je mjesto tehničkog asistenta u Švicarskom Zavodu za Patente. 1905. je doktorirao.

Tijekom svog boravka na Zavodu za Patente, i u svoje slobodno vrijeme, radio je na mnogim svojim iznimnim radovima, a 1908. imenovan je docentom u Bernu. 1909. postaje izvanredni profesor u Zurichu, 1911. profesor teorijske fizike u Pragu, a iste se godine vraća u Zurich u kojem ga čeka slično radno mjesto. 1914. imenovan je direktorom Kaiser Wilhelm Instituta za Fiziku i profesorom na sveučilištu u Berlinu. 1914. postaje njemački državljanin, i to ostaje do 1933, kad se odriče svog državljanstva zbog političkih razloga i emigrira u Ameriku da zauzme mjesto profesora teorijske fizike na Princetonu. 1940 postaje državljanin SAD, a umirovljuje se 1945. 1921. dobija Nobelovu Nagradu za Fiziku,zbog svog doprinosa teorijskoj fizici, ponajviše zbog otkrića fotoelektričnog efekta.

Nakon drugog svjetskog rata Einstein je bio vodeća figura Svjetskog Vladinog Pokreta, ponuđeno mu je mjesto predsjednika države Izrael, što on odbija, i surađuje s Dr. Chaimom Weizmannom na utemeljenju sveučilišta u Jeruzalemu.

Činilo se da je Einstein uvijek imao jasno viđenje problema vezanih za fiziku, i odlučnost da ih riješi. Imao je vlastitu strategiju, i mogao je vizualizirati glavne stadije na putu do svog cilja. Gledao je na svoja najveća postignuća tek kao na temelje budućeg napretka.

Na početku svog znanstvenog rada Einstein je shvatio manjkavosti Newtonovske mehanike, i njegova posebna teorija relativnosti proizišla je iz pokušaja da “pomiri” zakone mehanike sa zakonima elektromagnetskog polja. Bavio se klasičnim problemima statističke mehanike i problemima u kojima su se oni udruživali s kvantnom teorijom, što je dovelo do objašnjenja brownijanskog gibanja molekula. Istraživao je toplinska svojstva svjetlosti s niskom gustoćom zračenja i njegova su opažanja dovela do fotonske teorije svjetlosti. U svojim ranim danima u Berlinu Einstein je najavio da ispravna interpretacija specijalne teorije relativnosti mora utjecati i na teoriju gravitacije, i 1916. objavio je rad o općoj teoriji relativnosti. Tijekom ovog razdoblja dao je doprinos i teoriji radijacije i statističke mehanike.

1920. Einstein se počeo baviti jedinstvenim teorijama primjenjivima na mnoga područja, iako je nastavio raditi i na interpretaciji vjerojatnosti kvantne teorije, i s tim je poslom nastavio i u Americi. Doprinio je statističkoj mehanici razvojem kvantne teorije monoatomskih plinova, a postigao je i zapažene rezultate na području vjerojatnosti tranzicije atoma kao i relativističke kozmologije. Nakon umirovljenja nastavio je raditi na uopćavanju osnovnih zakona fizike, imajući obrnut pristup – geometrizaciju – od većine fizičara.

Einstein je u svom radu proučavao i kombinirao zakone fizike kako bi iznašao nove šire primjenjive zakonitosti. Osim teorije relativnosti, koju svi pamtimo, te formule E= mc2, mnogo je njegovih radova plijenilo, i danas plijeni, pažnju znanstvenika. Einsteinova istraživanja su, dakako, dobro dokumentirana i njegova važnija djela uključuju: Specijalnu teoriju relativnosti (1905) , Relativnost (engleski prevodi 1920 i 1950), Opću Teoriju Relativnosti (1916), Istraživanja o teoriji brownijanskog kretanja (1926) i Evoluciju fizike (1938). U njegova ne-znanstvena djela ubrajaju se: Zašto rat? (1933), Moja filozofija (1934), Iz mojih kasnijih godina (1950) itd.

Einsteinov dar rezultirao je intelektualnom osamom, da bi se opustio u njegovu je životu glazba bila važan faktor. 1903. ženi se Milevom Marić, s kojom je imao kćer i dva sina. Taj brak se raspao 1919., a iste godine Albert se ženi rođakinjom Elsom Lőventhal, koja je umrla 1936. Znanstvenik je kasnije tvrdio da nikada ne bi bio to što je bio da mu otac, kada mu je bilo samo 5 godina, nije pokazao kompas, pa ga je zainteresiralo što se to događa s magnetskom iglom da se ona pomiče u smjeru sjevera. Zbog kompasa, ili zbog nečeg drugog, vječno nas je zadužio. Einstein je umro 18. travnja, 1955. na Princetonu u New Jerseyu.

Izvor: nobelprize.org

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Životopisi velikana

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh