Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Veliki znanstvenici

Carl Friedrich Gauss (1777-1855)

U dobi od sedam godina, Carl Friedrich Gauss krenuo je u osnovnu školu i njegov je potencijal gotovo odmah uočen. Njegov učitelj, Büttner, te učiteljev pomoćnik Martin Bartels, bili su zadivljeni kada je Gauss zbrajao cijele brojeve od 1 do 100 uočavajući da suma iznosi 50 pari brojeva, od kojih je suma brojeva svakog para iznosila 101.

Gauss 1795. odlazi iz Brunswicka studirati na sveučilište u Göttingenu. Gaussov učitelj na sveučilištu bio je Kaestner, kojeg je Gauss često ismijavao. Gaus odlazi iz Göttingena 1798. bez diplome, ali do tog je vremena već bio došao do jednog od svojih najvažnijih otkrića – konstrukcije pravilnog sedamnaesterokuta uz pomoć ravnala i šestara. Ovo je bio najveći napredak u tom polju znanosti još od vremena grčkih matematičara i objavljen je u sedmom dijelu Gaussovog slavnog djela Aritmetička istraživanja (Disquisitiones Arithmeticae). Gauss se vraća u Brunswick, gdje 1799. dobiva diplomu. Nakon što je vojvoda od Brunswicka pristao nastaviti stipendirati Gaussa, zahtijevao je da on preda doktorsku disertaciju na sveučilištu u Helmstedtu.

Iako dotad nije to otkrivao, Gauss je koristio metodu približnosti najmanjih kvadrata. U lipnju 1802. posjetio je Olbersa koji je otkrio asteroid Pallas u ožujku te godine. Gauss je promatrao njegovu orbitu. Olbers je zahtijevao da Gauss postane ravnatelj novog opservatorija koji je trebao biti osnovan u Göttingenu, ali to se nije dogodilo. Gauss se počeo dopisivati sa Besselom, kojeg nije upoznao sve do 1825. i sa Sophie Germain. Gauss je napustio1807. Brunswick kako bi zauzeo mjesto ravnatelja opservatorija u Göttingenu, stiže u Göttingen kasno te godine. Gaussova supruga Johanna 1808. umire nakon rođenja njihovog drugog sina, koji će umrijeti ubrzo nakon nje.

Čini se kako osobna tragedija nikada nije utjecala na Gaussov rad. On 1909. objavljuje svoje drugo veliko djelo Theoria motus corporum coelestium in sectionibus conicis Solem ambientium, veliku raspravu u dva sveska o kretanju nebeskih tijela. U prvom je svesku raspravljao o diferencijalnim jednadžbama, stožastim presjecima i eliptičnim orbitama, dok je u drugom svesku, glavnom dijelu njegova djela, pokazao kako procijeniti, a zatim usavršiti procjenu planetarnih orbita.

Gauss je 1818. zamoljen da provede geodetsko mjerenje države Hanover koje bi se povezalo s već postojećom danskom rešetkom. Gauss je to rado prihvatio, osobno provodeći istraživanje, danju vršeći mjerenja, a noću ih obrađujući, koristeći svoj izniman mentalni kapacitet za izračune. Redovito je pisao Schumacheru, Olbersu i Besselu, izvještavajući ih o svom napretku i raspravljajući o problemima. Zbog ovog je istraživanja Gauss izumio heliotrop, koji je radio odbijajući sunčeve zrake uz pomoć ogledala i malog teleskopa. Ipak, za istraživanje su korištene netočne temeljne linije i nezadovoljavajuća mreža trokutova.

Od ranih 1800-ih Gauss je bio zainteresiran za moguće postojanje neeuklidijanske geometrije. O ovoj je temi raspravljao sa Farkasem Bolyaiem, te u svom dopisivanju s Gerlingom i Schumacherom. U ponovljenom izdanju knjige raspravljao je o dokazima iz kojih je izveden aksiom paralela iz drugih euklidijanskih aksioma, što je navodilo na zaključak da on vjeruje u postojanje neeuklidijanske geometrije, iako je bio prilično neodređen.
Period od 1817. do 1832. bio je osobito neugodan za Gaussa. Godine 1817. primio je k sebi svoju bolesnu majku koja je s njim ostala do svoje smrti 1819., dok se on sa svojom suprugom svađao oko toga da li bi trebali otići u Berlin. Bilo mu je ponuđeno mjesto na tamošnjem sveučilištu, a Minna i njena obitelj željeli su se preseliti tamo. Ipak, Gauss nikada nije volio promjene pa je odlučio ostati u Göttingenu. Gaussova druga supruga umire 1831. nakon duge bolesti. Wilhelm Weber došao je u Göttingen 1831. kao profesor fizike, preuzevši katedru Tobiasa Mayera. Gauss je poznavao Webera od 1828. i podupirao je njegov izbor.

Gauss i Weber 1932. počinju istraživati teoriju o zemaljskom magnetizmu, nakon što je Alexander von Humboldt pokušao dobiti Gaussovu pomoć u stvaranju rešetke magnetskih točaka oko Zemlje. Gauss je bio uzbuđen zbog ovog gledišta i do 1840. napisao je tri važna rada o toj temi – Intensitas vis magneticae terrestris ad mensuram absolutam revocata (1832), Allgemeine Theorie des Erdmagnetismus (1839) i Allgemeine Lehrsätze in Beziehung auf die im verkehrten Verhältnisse des Quadrats der Entfernung wirkenden Anziehungs- und Abstossungskräfte (1840).

Svi ovi radovi bavili su se tadašnjim teorijama o zemaljskom magnetizmu, uključujući i Poissonove ideje, apsolutnu mjeru za magnetsku silu i empirijsku definiciju zemaljskog magnetizma. Opća teorija je pokazala da na Zemlji mogu postojati samo dva pola, te nastavila s dokazivanjem važnog teorema koji se ticao određivanja intenziteta horizontalne komponente magnetske sile kao i kuta inklinacije. Gauss je koristio Laplaceovu jednadžbu kao pomoć u izračunima i uspio odrediti lokaciju južnog magnetskog pola.

Humboldt je izmislio kalendar za promatranje magnetske deklinacije. Ipak, kada je Gaussov novi magnetski opservatorij (dovršen 1833. bez ikakvog magnetskog metala) izgrađen, on je nastavio mijenjati mnoge Humboldtove metode, što se Humboldtu nije sviđalo. Gauss i Weber mnogo su postigli u svojih šest zajedničkih godina. Otkrili su Kirchhoffove zakone, također su napravili i primitivni telegraf, koji je mogao poslati poruku na udaljenosti od 1525 metara. Ipak, Gaussu je ovo bila tek ugodna razbibriga.

Bio je zainteresiraniji za uspostavljanje svezemaljske mreže kontrolnih magnetskih točaka. Ovo je zanimanje dovelo do mnogih konkretnih rezultata. Osnovano je Magnetsko društvo koje je imalo i svoje glasilo i obavljen je atlas geomagnetizma, dok je Gaussov i Weberov vlastiti časopis, u kojem su objavljivani njihovi rezultati, izlazio od 1836. do 1841. godine. Weber je bio1837. primoran napustiti Göttingen kada je bio upleten u politička prepucavanja i od tada se Gaussova aktivnost postepeno smanjivala. I dalje je pisao odgovore na pisma kolega znanstvenika, napominjući da je on za te metode znao godinama, ali nikada nije osjetio potrebu objaviti ih. Nekad se činilo da mu je iznimno drago zbog napredaka koji su postigli drugi matematičari, osobito Einstein i Lobachevsky.

Izvor: corrosion-doctors.org

 

Možda će vas zanimati