„Čarobne” gljive omogućuju uživaocima „tripovite” doživljaje, tako što kreiraju hiper-povezani mozak.
Čini se da aktivni sastojak psihodeličnih droga, psilocibin, u potpunosti remeti normalne komunikacijske mreže u mozgu, spajanjem područja mozga koji inače nikad međusobno ne komuniciraju.
Istraživanje objavljeno 28. listopada u časopisu Journal of the Royal Society Interface, dio je većih napora u razumijevanju načina na koji djeluju psihodelične droge, u nadi da bi se jednog dana, pod strogo kontroliranim uvjetima, mogle koristiti za liječenje stanja poput depresije.
Psilocibin, aktivni sastojak „čarobnih” gljiva, najpoznatiji je po tome što izaziva živopisne halucinacije, no čini se i da droga ima više dugotrajnih efekata. Mnogi ljudi izvještavaju o intenzivnim duhovnim iskustvima tijekom uzimanja, a neke studije čak ukazuju na činjenicu da samo jedno takvo transcendentno putovanje može potpuno promijeniti čovjekovu osobnost na dugoročnoj bazi. Ljudi često postaju otvoreniji za nova iskustva i počinju više cijeniti stvari poput umjetnosti, znatiželje i emocija.
Ljudi koji su eksperimentirali sa psilocibinom opisuju to iskustvo kao „jedno od najdubljih koje su imali u životu, uspoređujući ga čak i s rođenjem svoje djece.
Znanstvenicima je već dugo poznato da se psilocibin veže za receptor na mozgu – serotonin, kemikaliju koja igra važnu ulogu u našem raspoloženju, apetitu i spavanju. No, kako točno droga transformira obrazac po kojem mozak komunicira, zapravo nije jasno.
U najnovijoj studiji tim je uz pomoć magnetske rezonance skenirao mozak 15 zdravih volontera – jednom nakon uzimanja placeba i jednom nakon što su uzeli halucinogen psilocibin. Izabrani su samo ljudi s pozitivnim prethodnim iskustvima s „čarobnim” gljivama kako bi se spriječila eventualna panika u klaustrofobičnom prostoru unutar MRI aparata.
Tim je zatim usporedio aktivnost mozga kod pojedinaca za vrijeme kad su na drogi i kad nisu, kreiravši potom mapu poveznica između različitih područja mozga.
Psilocibin drastično mijenja organizaciju mozga ispitanika. S drogom, regije mozga koje uobičajeno nisu povezane pokazuju vremenski sinkroniziranu moždanu aktivnost. To znači da droga stimulira dugotrajne veze koje se u mozgu uobičajeno ne bi uspostavile. Nakon što droga prestane djelovati, mozak se vraća u normalu.
Psilocibin može mozak dovesti u stanje koje odgovara sinesteziji, osjetilnom efektu kod kojeg jedan osjetilni poticaj (poput primjerice broja) u mozgu uvijek biva sparen s drugim (poput boje ili zvuka). Ljudi sa sinestezijom mogu vidjeti određene boje kad čuju glazbu, ili uvijek vide broj 3 u žutom, primjerice.
Nalazi mogu biti korisni znanstvenicima koji proučavaju drogu kao potencijalni lijek za depresiju. Dosadašnji rad pokazao je da ljudi i nakon samo jednog uzimanja psilocibina postaju sretniji, no znanstvenici trebaju dobiti puno širu sliku o utjecaju droge na mozak prije same primjene, kažu stručnjaci.
Istraživanje bi, u konačnici, moglo pomoći u traženju odgovora na veća pitanja o našem umu, poput onoga kako ljudi grade samosvijest.
„Kroz istraživanja poput ovog možemo doista početi rješavati pitanja kako postižemo koherentna iskustva sebe u svijetu oko nas, i bolje razumjeti ono što taj proces prekida, kaže Mitul Mehta, psihofarmakolog na Londonskom kraljevskom sveučilištu.
Izvor: LiveScience
