Connect with us

Znanost

Društvene znanosti

Dvojezičnost održava bistrinu i vitalnost uma

John Secor, 57-godišnji profesor francuskoga s Državnoga sveučilišta u Moreheadu govori dva jezika otkad je kao mali dječak živio u Kanadi. Također je glazbenik i pjevač i ustanovio je da je u stanju bolje čuti višeglasje te brže hvatati ritam i dionice nego njegovi jednojezični kolege iz benda.

Nova istraživanja, objavljena u časopisu The Journal of Neuroscience, pomažu objasniti zašto su Secorove mentalne reakcije tako dobre i u srednjoj dobi – mozak dvojezičnih ljudi radi mnogo učinkovitije nego kod onih koji govore samo jedan jezik.

Neuroznanstvenici su skupili zavidnu količinu podataka kojima dokazuju da znanje i stalno korištenje drugoga jezika, koje započinje u ranome djetinjstvu, može u znatnoj mjeri odgoditi opadanje mentalnih funkcija mozga. Znanstvenici sa Sveučilišta u Kentuckyju htjeli su doznati zašto do toga dolazi.

Prednosti se očituju uglavnom na području kognitivne kontrole. Kako prolazimo kroz srednje godine naš mozak se sve sporije prebacuje s jednoga zadatka na drugi i sve teže otklanja neželjene smetnje. Naše izvršne funkcije, poput sposobnosti koncentracije na obavljanje zadatka a da nas ne ometaju druge misli, pokazuju primjetan pad.

“Postoje prijašnji eksperimenti u kojima se nedvosmisleno dokazalo da kod dvojezičnih ljudi kognitivne funkcije sporije opadaju”, izjavio je neurobiolog Brian Gold za NBCNews.”Mi želimo razumjeti kakva je neuralna baza onoga što se događa.” Ili, drugim riječima, koji dijelovi mozga sudjeluju u stvaranju toga zaštitnog efekta i na koji način se taj proces odvija.

Gold je najprije morao pronaći starije ljude koji su bili dvojezični od desete godine života te drugu skupinu, sastavljenu od jednojezičnih ljudi koji se s onima iz prve podudaraju po stupnju obrazovanja i socioekonomskome statusu. Pronaći ljude koji govore dva jezika u Kentuckyju se pokazalo teškim zadatkom, ali su na kraju istraživači uspjeli prikupiti potreban broj sudionika, među njima i profesora Secora.

Petnaestoro dvojezičnih i petnaestoro jednojezičnih govornika, prosječne starosti od 63 godine, dobilo je jednostavan zadatak: najprije su pritiskom na dugme morali odrediti prikazuje li im se kvadratni ili kružni oblik. Zatim su se morali odlučiti je li oblik crven ili plav. Na kraju su se zadatci izmjenjivali velikom brzinom, a na isti način su i oni morali donositi odluke. Dvojezični ljudi znatno su brže reagirali tijekom izvođenja zadataka nego oni koji govore samo jedan jezik.

Koristeći novu skupinu volontera od mlađih dvadeset dvojezičnih i dvadeset jednojezičnih te isto toliko starijih sudionika, Gold je ponovio eksperiment, prateći pritom što se događa u njihovim mozgovima.

Prethodne studije pokazale su da mlađi ljudi reagiraju brže i pritom koriste manju snagu mozga – naprosto su učinkovitiji. Gold je svojim eksperimentima potvrdio te rezultate: obje mlađe grupe imale su bolje rezultate od starijih tijekom izvođenja zadataka.

Dvojezični stariji ljudi, međutim, pokazali su znatno bolje rezultate od svojih vršnjaka – imali su rezultate koji su bili bliži onima iz mlađe skupine!
Kad su analizirane snimke mozga pokazalo se da su tijekom rješavanja zadataka svi koristili prefrontalni korteks i prednji cingulum, izvršne dijelove mozga važne za rezoniranje i vaganje opcija. Snimke su pokazali da je kod starijih jednojezičnih ljudi prisutno jače naprezanje u ovim područjima mozga nego što je to kod mlađih ljudi ili njihovih vršnjaka koji se služe dvama jezicima.

Mozak se godinama smanjuje, ali kod dvije skupine starijih ispitanika nije primijećena razlika u volumenu mozga, što znači da razlike nisu strukturalne prirode. Znanstvenici pretpostavljaju da je mozak kod dvojezičnih ljudi izložen stalnim odabirima između dviju opcija, što tijekom vremena povećava efikasnost reagiranja u određenim regijama mozga, pa i onda kada se radi o zadatcima koji nemaju veze s jezikom. To se može vidjeti i na primjeru profesora Secora i njegovih glazbenih sposobnosti.

Gold, koji je također odrastao kao dvojezično dijete u Kanadi i kojemu je specijalnost proučavanje starenja mozga, kaže da još nije donesen sud o tome može li dvojezičnost spriječiti ili odgoditi početak demencije, ali smatra da bi to moglo biti moguće. Za one koji se pitaju je li učenjem novih jezika u odrasloj dobi moguće ostvariti takve kognitivne dobrobiti, Gold tvrdi da o tome zasad ne možemo sa sigurnosti govoriti, ali ono što sigurno može reći jest to da je “drugi jezik potrebno učiti dok smo mladi i to na dnevnoj bazi. Nije dovoljno samo blebetati na drugome jeziku, potrebne su redovite vježbe i neprestano prebacivanje s jednoga jezika na drugi.”

Dakle, sad vam se slanje male djece na tečaj mandarinskoga kineskog i ne čini tako blesavim? A vaš šestogodišnjak, koji vas sad mrzi jer ga tjerate na tečaj francuskoga jezika,  jednom će vam moći reći samo: “Merci beaucoup!”

Izvor: Health on Today

1 komentar

1 komentar

  1. Mile Milan Putnik

    siječanj 27, 2013 kod 12:26 pm

    …… to ti nas onako, malo, kao da nećeš- imaš i pravo

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh