Priča o nacističkim tajnim oružjima, koji izgledom i performansama – barem na papiru – izvanredno liče na ono što danas zovemo letećim tanjurima, već je tisuću puta ispričana priča. Američki pokušaji bazirani na njemačkoj tehnologiji također su dobro dokumentirani – uzmimo samo za primjer nevidljivi bombarder B-2, nastao na temeljima letjelice Horten Ho IX.
Međutim, relativno je slabo poznata sovjetska, odnosno ruska strana priče. Oni su također razvijali vlastite prototipe naprednih letjelica, a neke od takvih imale su mnogo zajedničkoga s NLO-ima.
Krajem 1980-ih, kada je SSSR već bio na aparatima za održanje života, u tajnoj tvornici u gradu Uljanovsku sovjetsko je zrakoplovstvo razvilo ALA-40, letjelicu u obliku diska, promjera 40 metara i 6 tona nosivosti. Planovi su predviđali upotrebu u zračnom transportu, a kako je bio ispunjen helijem, nije zahtijevao nikakve sletne piste niti održavanja. Teoretski, ta je letjelica mogla poletjeti s obične livade, ili pak sletjeti na planinski vrhunac.
Kasnije je planirana nadogradnja kako bi se omogućila čak deset puta veća nosivost te znatno bolje manevarske mogućnosti. Zbog raspada Sovjetskog Saveza dočekao je tek testiranja na tlu, nakon čega se od njega, zbog kroničnog nedostatka novca, na kraju odustalo. U priloženom videu – u čijim prvim scenama možete vidjeti Borisa Jeljcina – pogledajte kako je letjelica izgledala.