Veliki ocean, Tihi ocean, Pacifik. Sve su to nazivi za najveći ocean na zemlji. Naziv “Tihi” ocean potječe od “El mar pacifico”.
To je bilo u prvoj polovici 16. stoljeća, kada se hrabrim i snažnim mornarima pod vodstvom legendarnog Fernanda Magellana – na prvom uspješnom putovanju oko zemlje (1519. – 1522.) dogodilo da su plovili čak 110 dana izuzetno mirnim tropskim morem.
Magellanovi zapisi s tog putovanja “El mar pacifico” i “Oceanus Magellanicus” značajne su povijesne činjenice koje vjerno dokumentiraju tadašnje stanje mora, ali i poznavanje ondašnjeg svijeta. Oba ta pojma prostorno u stvarnosti predočavaju samo maleni dio oceana u sklopu njegovih današnjih granica.
Geografska (sadašnja) stvarnost je, međutim, potpuno drugačija, štoviše – suprotna!
Živa vulkanska aktivnost, praćena brojnim potresima uz katastrofalne tropske ciklone, gotovo su svakodnevne pojave u moru i na obalama “pacifičkog vatrenog prstena”. Tihi ocean zapravo pripada u prirodno najživlje dijelove svjetskog mora, tako da je Magellan zapravo doveo one manje upućene u jednu veliku zabludu nazvavši ga imenom “El mar pacifico”.
U želji da se lakše prikaže veličina ovog oceana, možda bi valjalo reći ovo:
– U Tihom oceanu mogu se smjestiti sva kopna našeg planeta i da ostane dosta mjesta za još jednu Afriku!
– Svi kontinenti s uzvisinama iznad mora, potonuli bi u njegovim dubinama, a najviši vrh kopna, Mount Everest ili Sagarmatha (8848 m), nestao bi u Marijanskoj brazdi (oko 11 km).
Shvatljivo je onda zbog čega je tom dijelu mora još 1752. godine francuski geograf Phillippe Bauche dodijelio ime Veliki ocean.
