Količina recepata za antidepresive u Ujedinjenom Kraljevstvu porasla je za 9,6%, na 46 milijuna recepata. Pokazuje li to pretjerano korištenje lijekova ili odgovarajući tretman?
Dr. Des Spence iz Glasgowa, liječnik opće prakse, smatra da: “Olako i predugo koristimo antidepresive, koji ionako djeluju samo na malen broj ljudi (ako i to)”. Priznaje da je depresija važna bolest, ali tvrdi da je trenutna definicija kliničke depresije (smatra se da ste u depresiji ako ste dva tjedna loše raspoloženi – čak i nakon žalovanja) preširoka i uzrokuje nepotrebno korištenje lijekova. Također ističe da 75% onih koji pišu ove definicije imaju veze s poduzećima koja proizvode lijekove. Smjernice Nacionalnog instituta za zdravlje i kliničku izvrsnost (engl. National Institute for Health and Clinical Excellence) ne podržavaju korištenje antidepresiva u blagoj depresiji, niti smatraju da su nužni kao prva mjera liječenja umjerene depresije. Umjesto toga, one promiču grupne terapije – terapije govorom.
“No, čak i ako prihvatimo da su antidepresivi učinkoviti, Cochranov pregled sugerira da pomažu samo malom broju ljudi – samo jedna osoba od sedam zapravo osjeća korisno djelovanje antidepresiva. Dakle, milijuni ljudi ustraju na najmanje 6 mjeseci pogrešnog tretmana”, piše on. Nije uvjeren u istraživanja koja pokazuju da je depresija podcijenjena i da se antidepresivi koriste na odgovarajući način, govoreći: “Jedini cilj takvih istraživanja je propisivanje što veće količine antidepresiva, čim većem broju ljudi.”
Dovodi u pitanje i stajalište da je depresija samo kemijska neravnoteža i zaključuje: “Poboljšanje blagostanja društva nije u moći medicine niti u moći lijekova, a prekomjerno propisivanje antidepresiva služi kao sredstvo ometanja kako se ne bi postavljala ključna pitanja poput – ‘Zašto smo tako nesretni kao društvo?’ Propisivanjem recepata za antidepresive samo činimo štetu. “
Ali Ian Reid, profesor psihijatrije na Sveučilištu Aberdeen, kaže da tvrdnju da se antidepresive prekomjerno propisuje i koristi “treba pažljivo razmotriti.”
Reid opovrgava ideju da liječnici opće prakse dijele antidepresive “poput slatkiša” i ukazuje da ankete pokazuju “oprezno i konzervativno propisivanje” antidepresiva među liječnicima opće prakse u Grampianu. On također ističe “metodološke nedostatke i selektivno izvještavanje” kod podataka koji pokazuju da antidepresivi nisu bolji od placeba osim u slučajevima teške depresije.
Konačno, on odbacuje izvješća da ograničena dostupnost psihološke terapije dovodi do neprimjerenog propisivanja recepata za antidepresive, rekavši da ne postoji stalna veza između dostupnosti psihološke terapije i korištenja antidepresiva.
“Antidepresivi su samo jedan element dostupan u liječenju depresije, a ne panaceja”, piše on. “Isto kao i grupna terapija (s kojom su antidepresivi u potpunosti kompatibilni), oni mogu imati štetne nuspojave, i sigurno ne pomažu svima s poremećajem. Ali ih se ne propisuje prekomjerno. Nesavjesne reportaže su ih demonizirale u očima javnosti, dovodeći do stigmatizacije duševnih bolesti, i postavljanja nepotrebnih prepreka učinkovitoj skrbi. “
Izvor: BMJ-British Medical Journal
