Incidencija nedonoščadi uglavnom jestabilna uz blag trend porasta. Kod nedonoščadi postoji povećana mogućnost pojave neuroloških, senzornih, respiratornih, kognitivnih ili psihomotornih poteškoća, kako kratkoročno tako i srednjoročno.
Dječje psihijatre i psihologe zabrinjavaju čimbenici koji ometaju napredak prijevremeno rođenog djeteta, kao i pojava drugih problema u njegovom razvoju. Pokazano je da napredak u velikoj mjeri ovisi o obiteljskom okruženju, prije svega o uspostavljanju veze između majke i djeteta u prvim mjesecima života.
Doktor Fernando González istraživao jeovu temu u sklopu svoje doktorske disertacije pod naslovom “Razvoj i rani odnosi prerano rođene djece”, komparativna studija s kontrolnom populacijom dvogodišnjaka. Tema je obranjena je na University of the Basque Country.
Istraživanje je uključilo 90 prijevremeno rođenih beba s vrlo malom težinom (manje od 1.500 grama), bez srednjih ili teških posljedica, kao i njihovih majki. Rezultati dobiveni u skupini nedonoščadi uspoređeni sus onima iz skupine s 96-ero zdravih novorođenčadi i njihovih majki. Cilj jerada bio procijeniti mentalni razvoj nedonoščeta nakon dvije godine (ključno razdoblje u razvoju) i, prije svega, pridonijeti poznavanju čimbenika iz okružja, posebno onih iz odnosa majka-dijete, koje utječu na taj razvoj.
Ispitivanje je pokazalo da je stupanj stresa majke važan čimbenik u razvoju djeteta. González je pokazao da ispitivana djeca (nedonoščad ili na vrijeme rođena djeca), čije su majke pokazivale visoku razinu stresa tijekom prve godine života, zaostaju u psihomotornom razvoju i češće pokazuju poremećaj spavanja u dobi od dvije godine. Studija je potvrdila da majke nedonoščadi doživljavaju veći stres te pokazuju simptome depresije i anksioznosti.
Pokazano je da prerano rođene bebe dostižu kognitivni i psihomotorni razvoj djece rođene na vrijeme u dobi od dvije godine. Ipak, stope sumentalnog razvoja niže u skupini prijevremeno rođene djece nego u grupi zdrave djece. Štoviše, prijevremeno rođene bebe pokazuju psihičke poremećaje poput odbijanja hrane i poremećaje ponašanja poput nemira, suprotstavljanja, agresivnosti.
U ovoj jestudiji također praćena povezanost između majke i djeteta. Čini se da se indeksi povezivanja ne razlikuju kod majki prijevremeno rođene djece i one rođene na vrijeme. Glavni zaključak teze je da kod nesigurnog modela vezivanja između majke i djeteta (bez obzira na to je li rođeno prerano ili na vrijeme) mentalni razvoj teče sporije. Također je utvrđeno da postoji veza između nesigurnog modela vezivanje majke i stresa koji ona doživljava u prvoj godini djeteta, i to je razlog zašto González preporučuje detaljnije istraživanje ovih odnosa u budućnosti.
González u svom radu ističe potrebu da se procijene reakcije majki (roditelja i općenito) na prerano rođenu djecu što prije te da seocijeni stupanj stresa i model povezivanja. Prijedlog je da se osigura specifična pomoć roditeljima nedonoščadi kako bi se smanjili negativni utjecaji na ranije rođenu djecu i na njihov razvoj. S time treba započeti već tijekom boravka u bolnici, a nastaviti i nakon odlaska kući.
Izvor: Elhuyar Fundazioa
