Connect with us

Znanost

Na rubu znanosti

Nadnaravne priče iz devetnaestog stoljeća

Devetnaesto stoljeće općenito je zapamćeno po razvoju znanosti i tehnologije, a to je i doba kad su ideje Charlesa Darwina i telegraf Samuela Morsea zauvijek promijenili svijet. No, u takvom naizgled čvrsto racionalnom vremenu pojavio se ogroman interes za nadnaravno, a čak je i najnovija tehnologija u to vrijeme bila spojena s tim zanimanjem za nadnaravne pojave, pa su tada nastale i ubrzo postale popularne lažne fotografije duhova, stvorene pomoću dvostruke ekspozicije.

Jedno objašnjenje ove fascinantne pojave jest da je njihovo zanimanje za pojave s onog svijeta jednostavno bio način da zadrže staromodni, praznovjerni pogled na svijet. A možda su se stvarno događale neke uistinu čudne pojave, a ljudi su ih u to vrijeme prilično točno zabilježili.

U svakom slučaju, iz tog vremena proistekle su brojne priče o duhovima i drugim jezivim pojavama, a neke su od njih, kao što je priča o misterioznom vlaku koji u mračnim noćima prolazi kraj preplašenih prolaznika, postale toliko popularne da je teško odrediti kad i gdje su počele. Osim toga, čini se da danas svaka zemlja ima svoju verziju priče o duhovima iz devetnaestog stoljeća, a ovdje su prikazane samo neke od njih.

Vještica Bellovih

Jedna od najstrašnijih takvih priča iz povijesti definitivno je ona o vještici Bellovih, zlom duhu koji se navodno prvi put pojavio na farmi obitelji Bell u sjevernom dijelu Tennesseja 1817. godine. Duh vještice je u tolikoj mjeri bio uporan i zlonamjeran da je bio optužen za smrt starješine obitelji Bell.

Ova priča počela je kad je 1817. godine farmer John Bell vidio čudno biće nagnuto prema dolje u polju kukuruza, te je u tom trenutku pretpostavio da gleda u neku nepoznatu vrstu velikog psa koji je gledao u njega. Bell je pokušao pucati u psa, no životinja je pobjegla. Nekoliko dana kasnije neki drugi član te iste obitelji primijetio je pticu na ogradi, te je, misleći da na ogradi sjedi purica, također pucao. No, iznenadilo ga je to što je u tom trenutku ptica pobjegla leteći iznad njega, a tada je vidio da je životinja neuobičajeno velika.

Slična viđenja čudnih, velikih životinja su se ponavljala, a posebice velik pas. Nakon toga u kući Bellovih počeli su se kasno u noći pojavljivati neuobičajeni zvukovi, koji bi prestajali u trenutuku kad bi se upalile svjetiljke. John Bell je u tom vremenu počeo doživljavati niz sumnjivih simptoma, kao što je oticanje jezika u tolikoj mjeri da nije mogao jesti. Bell je čak pozvao svojeg prijatelja i njegovu ženu da mu pomognu otkriti o čemu se radi, no u noći kad su prespavali u kući, duh je, prema priči, došao u njihovu sobu i skinuo pokrivače s njihovog kreveta.

Duh je tako nastavio plašiti ukućane glasnim zvukovima, nakon čega je počeo razgovarati s članovima obitelji. Prozvan je Kate, a navodno se svađao s članovima obitelji, iako je bio pristojan prema nekima. Knjiga iz 19. stoljeća koja govori o ovoj priči sadrži izjave nekih ljudi koji su bili upoznati s događajem i vjerovali su da je duh bio dobronamjeran i poslan toj obitelji s namjerom da ih zaštiti. No, tada je počeo pokazivati svoju mračnu stranu.

Prema nekim verzijama priče, duh je počeo ozlijeđivati članove obitelji i bacati ih na pod, a John Bell je tvrdio kako je jednom bio pretučen od neke nevidljive sile. Ovaj duh polako je postao poznat diljem Tennesseeja, kad je Andrew Jackson, u to vrijeme poznat kao neustrašivi ratni heroj, čuo za nevolje ove obitelji i došao je spasiti. Duh vještice dočekao ga je s neugodnim bacanjem tanjura i nedozvoljavanjem spavanja tijekom noći, a Jackson je sljedeće jutro otišao uz izjavu da bi se radije ponovno borio s Britancima nego suočio s duhom.

John Bell je nekoliko godina kasnije umro, a pokraj njegovog kreveta pronađena je misteriozna bočica otrova. Članovi obitelji vjerovali su da ga je otrovao upravo duh vještice, koji se nakon njegove smrti više nije pojavljivao, iako ljudi iz susjedstva sve do danas i dalje svjedoče o raznim čudnim pojavama u tom području.

Sestre Fox

Sestre Maggie i Kate Fox počele su s primjećivanjem zvukova uzrokovanih navodnim duhovima 1848. godine u malom selu u državi New York, a djevojke su ubrzo postale poznate diljem zemlje. Ova čudna priča počela je kad su članovi obitelji Fox u nedavno kupljenoj staroj kući čuli neobjašnjive zvukove, koji su dolazili uglavnom iz soba mladih djevojaka. Sestre su se odlučile na pokušaj komunikacije s duhom koji je navodno bio izvor zvukova, i prema njihovoj priči, pripadao putujućem prodavaču torba koji je na tom mjestu bio ubijen godinama ranije. Duh je nastavio komunicirati s  hrabrim djevojkama, a nedugo nakon toga pridružili su mu se i još neki duhovi.

Priča o tim neustrašivim sestrama i njihovoj komunikaciji s duhom proširila se, pa su se sestre nastupile u kazalištu u Rochesteru u New Yorku, gdje su demonstrirale svoju komunikaciju s duhovima. Kako su one postajale sve poznatije, u Americi se pojavljivalo sve više navodnih “medija” koji su tvrdili da također posjeduju takve sposobnosti komunikacije s onim svijetom, a novinari su bili fascinirani takvim pričama.

Međutim, četiri desetljeća nakon njihovog nastupa u njujorškom kazalištu, sestre su se ponovno pojavile u javnosti i ispričale da je sve bila obmana. Rekle su kako je priča počela djetinjastom igrom kad su obje htjele uplašiti majku, nakon čega su stvari postale ozbiljnije, a ljudi sve više zainteresirani. Objasnile su kako su zvukovi koji su se mogli čuti za vrijeme njihovog nastupa zapravo proizvodile one, pomoću prstiju svojih stopala.

Njihovi sljedbenici bili su uvjereni kako je zapravo samo priznanje o obmani bilo lažno. Sestre su umrle u ranim devedesetim godinama devetnaestog stoljeća, ali ih je pokret spiritualizma nadživio. 1904. godine, djeca koja su se igrala u kući koja je navodno prije pripadala obitelji Fox, otkrila su kostur iza napuknutog zida u podrumu. Oni koji su vjerovali u spiritualne sposobnosti sestara Fox bili su uvjereni kako kostur pripada ubijenom prodavaču torbi iz originalne priče.

Lincolnov odraz u ogledalu

Na noć izbora 1860. godine Abraham Lincoln vraćao se kući nakon primitka dobrih vijesti preko telegrafa i slavlja s prijateljima koje je uslijedilo. Umoran se bacio na kauč, a sljedeće se jutro probudio sa strašnom vizijom. Jedan od njegovih asistenata ispričao je Lincolnovu priču u članku objavljenom u srpnju 1865. godine, dakle nekoliko mjeseci nakon njegove smrti.

Kako je ispričao, Lincoln se sjećao kako mu je to jutro pogled pao na zrcalo na pisaćem stolu, u kojem je vidio svoj odraz s dvije odvojene slike vlastitog lica. Zbunjen je ustao i približio se zrcalu da mu slika bude jasnija, no iluzija je nestala. Kad je ponovno legao, odraz se na zrcalu opet pojavio, a Lincoln je primijetio da je jedno od njegovih lica koje je vidio bilo nekoliko nijansi blijeđe od drugog. Nakon toga je ponovno ustao i otišao, te zaboravio na tu sliku, no ne posve, jer, kako je sam ispričao svom asistentu, slika bi se s vremena na vrijeme pojavljivala u njegovom sjećanju i izazivala neugodne emocije.

Lincoln je pokušavao ponoviti tu “optičku iluziju”, no nije uspio. Prema pričama ljudi koji su radili s njim nakon što je postao predsjednik, ta čudna vizija ostala je toliko jaka da je pokušao reproducirati one okolnosti u Bijeloj kući, ali nije mogao izazvati iluziju.

Kad je Lincoln rekao svojoj ženi Mary za taj čudan odraz u ogledalu, njezino objašnjenje je bilo da je to znak da će Lincoln biti izabran za predsjednika u drugom mandatu i da ne treba promatrati život kroz prvi mandat. Godinama nakon svoje strašne vizije, Lincoln je imao noćnu moru u kojoj je posjetio nižu razinu Bijele kuće, koja je bila uređena za sprovod. Kad je u snu pitao čiji je to sprovod, rekli su mu da je ubijen predsjednik. Samo nekoliko tjedana nakon toga, Lincoln je ubijen u kazalištu “Ford”.

Mary Lincoln i duhovi u Bijeloj kući

Mary-LincolnAbrahamova žena Mary vjerojatno je postala zainteresirana za spiritualizam negdje oko 1840-ih godina, u vrijeme kad je pokret postajao popularan i kad su se diljem Amerike pojavljivali “mediji” koji su navodno mogli razgovarati s rođacima okupljene publike.

U vrijeme kad je par Lincoln stigao u Washington 1861. godine, zanimanje za spiritualizam bilo je često među uglednim članovima vlade, pa je Mary postala poznata po posjećivanju seansi u kućama ovih uglednih osoba. Svjedoci kažu kako je 1863. godine na jednu seansu sa svojom ženom došao i predsjednik Lincoln.

Njegova žena kasnije je postala poznata po susretima s duhovima prijašnjih stanovnika Bijele kuće, kao što su bivši predsjednici Thomas Jefferson i Andrew Jackson. Jedan od Lincolnovih sinova, Willie, umro je u Bijeloj kući 1862. godine, a mnogi su smatrali kako je Mary, obuzeta velikom tugom, postala opsjednuta takvim seansama i pokušajem da komunicira sa sinom.

Mary je tako često organizirala seanse s “medijima” u Crvenoj sobi, a neke od njih vjerojatno je posjećivao i predsjednik Lincoln. No, iako je Lincoln bio poznat po svom praznovjerju i često je govorio o svojim proročanskim snovima o ishodima građanskog rata, imao je skeptičan stav prema seansama koje je organizirala njegova žena.

U jednoj takvoj seansi prisutni su čuli glasno lupanje, no kad je Lincoln uključio istražitelja da otkrije o čemu je riječ, otkriveno je da su zvukovi bili lažni, točnije, da ih je proizvodio uređaj koji je “medij” nosio ispod odjeće. Abraham Lincoln činio se zadovoljnim ovim objašnjenjem, no njegova žena ostala je odana istraživanju spiritualnog svijeta.

Kondukter bez glave

Prikaz strašnih priča iz devetnaestog stoljeća ne bi bio potpun bez priče vezane uz vlakove. Željeznica je bila ogromno tehnološko čudo tog stoljeća, ali bizarne priče vezane uz vlakove širile su se svugdje gdje su bile postavljene tračnice. Tako primjerice postoji bezbroj priča o duhovima vlakova, odnosno vlakovima koji voze noću po tračnicama, ali ne prati ih nikakav zvuk. Jedan takav vlak koji se pojavljivao u američkim pričama bio je pogrebni vlak Abrahama Lincolna. Neki svjedoci izjavili su kako je duh tog vlaka bio presvučen u crno, kao i stvaran pogrebni vlak Abrahama Lincolna, no bio je pun ljudskih kostura.

Gradnja željeznica u devetnaestom stoljeću bila je prilično opasna, a dramatični su incidenti znali rezultirati jezivim pričama o duhovima, kao što je ova o bezglavom kondukteru.

Prema legendi, jedne mračne i maglovite noći 1867. godine u Sjevernoj Karolini, kondukter po imenu Joe Baldwin stajao je između dva vagona vlaka pokušavajući ih spojiti. Prije nego što je to uspio učiniti, vlak se iznenada pomaknuo i Baldwin je ostao bez glave.

U jednoj verziji ove priče, zadnje što je Baldwin napravio bilo je to da je mahnuo svjetiljkom kako bi upozorio ljude koji su se nalazili blizu pomičućih vagona. U tjednima nakon nesreće ljudi su počeli viđati svjetiljku, ali ne i čovjeka, koja se kretala preko obližnjih tračnica. Svjedoci su govorili kako se svjetiljka kretala malo iznad tla i pomicala kao da netko pomoću nje nešto traži. Prema pričama starih radnika željeznice, svjetiljka je pripadala mrtvom kondukteru koji je tražio svoju glavu.

Viđenja svjetiljke ponavljala su se u mračnim noćima, a vlakovođe koji su također ponekad vidjeli ovu svjetlost često su zaustavljali svoje vlakove misleći da su vidjeli svjetlost dolazećeg vlaka. Ponekad su ljudi govorili da su vidjeli dvije svjetiljke, za koje se mislilo da su Baldwinova glava i tijelo, koji se vječno uzaludno pokušavaju spojiti.

Prema pričama, u kasnim 1880-ima predsjednik Grover Cleveland prolazio je tim područjem i čuo ovu zanimljivu priču. Kad se vratio u Washington, počeo je pričati priču o Joeu Baldwinu i njegovoj svjetiljci, nakon čega se priča proširila i postala jedna od najpopularnijih priča o duhovima iz devetnaestog stoljeća, a viđenja ove svjetlosti nastavila su se sve do danas.

Izvor: About.com

Tražili ste na googlu:

nadnaravne pojave, priče o duhovima, misteriozne price, Jezive price, nadnaravno

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Na rubu znanosti

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh