Dječji plač je trajni izvor stresa za roditelje. Taj problem je također postao tema ozbiljnog znanstvenog istraživanja. Šivajući visoko osjetljive mikrofone unutar dječjih rukava, James Green sa Sveučilišta Connecticut i Michael Potegal sa Sveučilišta u Minnesoti snimio je preko 100 plača i analizirao njihove fonetske kvalitete. Rezultati su objavljeni u časopisu Emotion u studiji pod nazivom „Vrištanje, deranje, cviljenje i plakanje: kategoričke i intenzitetne razlike u vokalnim izrazima ljutnje i tuge djece“.
Što su istraživači otkrili?
Kao prvo, raščlanjivanjem različitih elemenata plača, otkrili su da se neke karakteristike pojavljuju zajedno. Na primjer, vrištanje, vikanje i udaranje bili su uobičajeni trio, kao što su bacanje, guranje,plakanje, cviljenje i bacanje na pod. Istovremeno se javljaju emocije tuge i ljutnje. Analizirajući verbalni sadržaj, istraživači su također došli do zaključka da izljevi bijesa rijetko imaju smisla. U jednom zvučnom zapisu, trogodišnjak vrišti jer želi sjediti na čelu stola, ali stol je okrugli, što mu onemogućuje ispunjenje zahtjeva.
Posljednje, ali ne i najmanje važno, istraživači su pronašli najbrži način za okončanje plača. Pokušati razjasniti problem, postaviti pitanje ili ponuditi utjehu, ispostavilo se, samo će pogoršati situaciju. Bolje je izreći kratke izravne naredbe (kao što je “Idi u svoju sobu”), koje dijete može lako razumjeti u svom stanju uznemirenosti. Najbolji način djelovanja je zapravo uopće ne reći ništa. Na taj način nećete dodati gorivo vatri.
