Nekoliko godina nakon početka svoje dugotrajne misije znanstvenici koji rade na svemirskom teleskopu Kepler doslovce su zatrpani statističkim proračunima, piše Popsci.
Poput ispitivača javnoga mnijenja, koji na temelju relativno malenoga uzorka pokušavaju izvući generalne zaključke, oni su uvjereni da na temelju nekoliko tisuća do sada proučenih planeta mogu povlačiti direktne analogije i donositi pouzdane procjene o ukupnome broju planeta u našoj galaksiji.
Prema njihovome čvrstom uvjerenju, Mliječna staza ima mnoštvo svjetova – barem jedan za svaku zvijezdu i barem jedan planet nalik Zemlji na svakih šest pronađenih zvijezda.
Postoji uistinu prilično mnogo vijesti iz “egzosvijeta”, koje su početkom siječnja objavljene na redovnome zimskom sastanku Američkoga astronomskog društva u Long Beachu u Kaliforniji. No, na vrhu liste po važnosti zasigurno je objava podatka da je Kepler pronašao 461 novi planet-kandidat koji bi mogao podržavati život. Sveukupno, ovo znači da je Kepler do sada pronašao 2.740 potencijalno naseljivih planeta koji orbitiraju oko 2.036 zvijezda. Najdramatičnije promjene koje su iznijeli znanstvenici na konferenciji su one koje se tiču potencijalnih planeta sličnih Zemlji i potencijalnih gigantskih planeta sličnih Zemlji. Prva grupa planeta porasla je za nevjerojatnih 43%, a broj potencijalnih super-Zemalja narastao je za dodatnih 21%.
Ono što je također zanimljivo jest da 43% planeta-kandidata koje je Kepler pronašao ima barem jednoga „susjeda“; to znači da se u raznim planetarnim sustavima nalazi znatan broj planeta, od kojih tek nešto više od pola otpada na „samotnjake“ koji oko svoga sunca orbitiraju bez ikakvih suputnika. Također, od preostalih zanimljivih otkrića svakako treba naglasiti da su astronomi utvrdili da praktički svaki tip zvijezde može u svojemu gravitacijskom polju zarobiti planet nalik Zemlji. Sudeći prema trenutnim procjenama broja planeta nalik Zemlji u Mliječnoj stazi, takvih planeta ima gotovo nevjerojatnih 17 milijardi. Milijarde i milijarde planeta nalik našemu. Zastanite na trenutak i razmislite o tom broju; Carl Sagan bi definitivno bio oduševljen.
Kepler „pronalazi“ planete tako što „gleda“ prema 156 tisuća zvijezda i promatra prekide u njihovome sjaju koji bi, iz naše perspektive, mogli značiti da je između teleskopa i zvijezde prošao neki planet. Ovi „prekidi“ u sjaju moraju se dodatno potvrditi kako bi znanstvenici bili sigurni da se uistinu radi o planetu. Upravo iz ovoga razloga govori se o planetima-kandidatima, a ne o potvrđenim planetima nalik Zemlji. Ako vas zanima, do sada je službeno potvrđeno „samo“ 105 takvih planeta u našoj galaksiji.
Astronomi John Johnson i Jonathan Swift u nedavno provedenome istraživanju obilja planeta u galaksiji potvrdili su postojanje nekoliko planeta nalik Zemlji. Oni su promatrali Kepler-32, planetarni sustav kojega sačinjavaju pet planeta koji orbitiraju oko zvijezde klase M. Ove zvijezde prilično su učestale u našoj galaksiji te se procjenjuje da na njih otpada oko 76% ukupnoga broja zvijezda u Mliječnoj stazi. Ove zvijezde imaju više narančasti odsjaj u usporedbi sa sjajnim žutilom našega Sunca i otprilike su upola manje od naše zvijezde. Astronomi su i ranije donosili procjene o tome kako postoji barem jedan planet po svakoj zvijezdi, no ovo je prvi put da je slična procjena donesena promatrajući najučestaliji tip zvijezda u Mliječnoj stazi.
Dva planeta u sustavu Kepler-32 već su potvrđena kao slična Zemlji pomoću nekoliko specifičnih metoda procjene. Tim s Caltecha sada je potvrdio da i preostala tri planeta iz sustava spadaju u ovu kategoriju. Ovi planeti su veličinom slični našemu i kreću se putanjom koja prolazi relativno blizu zvijezde. Također, ovi su planeti apsolutno u skladu s predviđanjima o tome kakvi bi planeti koji orbitiraju oko zvijezde klase M trebali biti. Posljedično, ovo znači da je većina planeta koja orbitira oko najčešćega tipa zvijezda u galaksiji barem djelomično usporediva s planetima iz Kepler-32 sustava. Iz svega navedenog, Johnson i Swift zaključuju kako je „jedan-planet-za-svaku-zvijezdu“ vjerojatno previše konzervativna procjena. Daljnja istraživanja mogla bi ići u prilog teoriji koja govori o barem dva planeta za svaku zvijezdu u galaksiji.
Planeti iz Kepler-32 sustava također pomažu znanstvenicima pri razumijevanju činjenice kako se planeti formiraju. Oni su vjerojatno nastali na većoj udaljenosti od svoje zvijezde te su joj se postepeno približavali. Također, vjerojatno su nastali od oblaka plina i prašine koji je okruživao njihovu zvijezdu nedugo nakon što je formirana.
Ove teze dodatno su potvrđene jednom drugom egzostudijom koja je uključivala promatranje dvaju udaljenih kometa. Nakon što su planeti poput onih u Kepler-32 sustavu (ali i našemu planetarnom sustavu) gotovi s formiranjem, iza njih ostane nešto materijala poput kometa i raznih drugih svemirskih tijela. Barry Welsh, astronom sa Sveučilišta u Kaliforniji upustio se u zadatak pronalaska upravo ovih svemirskih „ostataka“. I u tome je zadatku uspio, budući da je pronašao šest novih egzokometnih sustava. Ovi kometi orbitiraju oko zvijezde klase A (koje su veoma mlade, imaju tek oko 5 milijuna godina). No, statistički dokazi sugeriraju kako bi i starije zvijezde morale imati komete. U tome smislu egzokometi bi mogli biti barem jednako učestali kao i egzoplaneti.
Kakve su implikacije ovih novih pronalazaka? Za astronome, oni definitivno pokazuju kako su Kepler i drugi zemaljski teleskopi sposobni pronaći mnoštvo planeta i drugih svemirskih tijela širom galaksije. Ovo znači da je opravdano vjerovati kako će se u budućnosti uz pomoć ovakvih teleskopa i dalje dolaziti do važnih i velikih otkrića. U nešto širim razmjerima, ovi nalazi potvrđuju nešto što bi svaki čovjek već trebao znati – mi uopće nismo jedinstveni. Drugi stjenoviti svjetovi kruže oko zvijezda sličnih našoj praktički u svakome kutku našega dijela svemira.
Swift, postdoktorant na Caltechu, koji je i glavni autor članka o Kepler-32 sustavu, vjerojatno je najbolje sumirao važnost promatranja svijeta putem svemirskih teleskopa: „Kepler nam je omogućio da pogledamo u nebo i da znamo da se ondje nalazi mnogo više planeta nego zvijezda koje vidimo.“
Izvor: California Institute of Technology
