Nikola Tesla i misteriozni signali iz svemira: Znanstvena činjenica ili produkt mašte?
Nikola Tesla, briljantni inovator poznat po svom radu na izmjeničnoj struji, bio je jedan od najistaknutijih umova svog vremena. Njegove ideje i danas inspiriraju inženjere i znanstvenike diljem svijeta. No, čak i najgenijalniji umovi nisu imuni na pogreške i zablude. Tesla je, uz svoja nevjerojatna dostignuća, imao i trenutke kada su njegove teorije odudarale od znanstvenih standarda.
Iako je postavio temelje modernog prijenosa električne energije, Tesla nije prihvaćao postojanje elektrona. Vjerovao je da su atomi najmanje čestice svemira i zagovarao ideju o “eteru” kao mediju za prijenos električnih struja. Smatrao je da elektroni, ako i postoje, mogu postojati jedino u savršenom vakuumu, što ga je dovodilo u sukob s tada rastućim znanstvenim saznanjima.
Među njegovim najintrigantnijim tvrdnjama bila je i ona da je tijekom svojih eksperimenata 1899. godine u laboratoriju u Colorado Springsu zabilježio signale iz svemira koje je smatrao dokazom o postojanju inteligentnog izvanzemaljskog života.
“Čak i sada, ponekad se živo sjećam tog trenutka i vidim svoj uređaj kao da je još uvijek preda mnom,” zapisao je Tesla. “Moja prva opažanja su me doslovno prestrašila jer je u njima bilo nešto tajanstveno, da ne kažem nadnaravno, a bio sam sam u laboratoriju, noću.”
Tesla je preko svog prijemnika zabilježio jednostavne, ali pravilne signale: Beep. Beep-beep. Beep-beep-beep. Ova periodična ponavljanja djelovala su mu previše organizirano da bi bila slučajna. Iako je razmatrao prirodne izvore poput sunčevih aktivnosti, isključio je te mogućnosti i počeo vjerovati da su signali pod kontrolom inteligentnog izvora.
“Nakon nekog vremena sinulo mi je da bi ti poremećaji mogli biti rezultat inteligentne kontrole,” nastavio je Tesla. “Iako nisam mogao shvatiti značenje tih poruka, bilo mi je nemoguće povjerovati da su potpuno slučajne. Sve više osjećam da sam možda prvi čovjek koji je čuo pozdrav s jednog planeta drugome.”
Vođen tom idejom, Tesla je planirao odgovoriti na signal, namjeravajući poslati poruku “četiri” u nadi da bi to moglo uspostaviti osnovnu komunikaciju s mogućim izvanzemaljskim bićima.
Međutim, znanstvena zajednica nije bila impresionirana. Kritičari su tvrdili da je signal bio zemaljskog podrijetla i da frekvencije koje je Tesla zabilježio ne bi mogle proći kroz Zemljinu ionosferu ako dolaze iz svemira. Mnogi su ga ismijavali zbog njegovih tvrdnji, a ideja o kontaktu s izvanzemaljcima bila je odbačena kao još jedna njegova ekscentrična teorija.
No, priča tu ne završava. Više od stoljeća kasnije, 2003. godine, znanstvenici su odlučili rekonstruirati Teslin eksperiment koristeći sličnu opremu. Rezultati su bili iznenađujući. Istraživači su zaključili da je Tesla možda ipak zabilježio planetarne signale, točnije niske frekvencije (VLF) koje potječu s Jupitera.
“Smatramo da je sasvim razumno Tesline signale povezati s intenzivnim kilometarskim emisijama s Jupitera,” naveli su istraživači. “Iako su skeptici i dalje prisutni, kada slušate Jupiterove signale s uređajem kakav je Tesla koristio, povremeno čujete ‘Beep… Beep-Beep… Beep-Beep-Beep’.”
Još fascinantnije, takvi signali mogu prodrijeti kroz Zemljinu ionosferu tijekom razdoblja niske sunčeve aktivnosti – upravo kada je Tesla provodio svoje pokuse.
Ova nova interpretacija Teslinog otkrića sugerira da možda nije bio potpuno u krivu, već da je, kao i mnogo puta prije, bio ispred svog vremena. Njegova osjetljiva oprema i inovativne metode omogućile su mu da detektira signale koje suvremena znanost tek mnogo kasnije prepoznaje i tumači.
Pitanje koje i danas ostaje otvoreno jest – koliko često zanemarujemo neobjašnjive pojave, odbacujući ih kao pogreške, dok možda u njima leži ključ novih otkrića?
