Nobelova nagrada za fiziku 2017. dodijeljena je trima znanstvenicima zbog njihovih otkrića oko gravitacijskih valova.
Švedska Kraljevska akademija znanosti u utorak je najavila da su dobitnici Rainer Weiss s Tehnološkog instituta u Massachusettsu (MIT) te Barry Barish i Ki Thorne s Tehnološkog instituta u Kaliforniji.
Ovaj trojac odigrao je ključnu ulogu u prvom opažanju gravitacijskih valova u rujnu 2015.
Kada je otkriće objavljeno nekoliko mjeseci kasnije, to je bila senzacija ne samo među znanstvenicima nego i kod generalne javnosti.
Gravitacijski valovi su deformacije prostora i vremena, nabori koji nastaju kao rezultat nekih od najnasilnijih događaja u svemiru.
Weiss je prilikom telefonskog razgovora s novinarskom konferencijom na švedskoj Kraljevskoj akademiji znanosti rekao: „Na ovo gledam više kao na stvar koja prepoznaje rad tisuću ljudi.“
Gravitacijske valove predvidio je Albert Einsten prije stotinu godina kao dio svoje teorije opće relativnosti. Opća relativnost kaže da gravitaciju uzrokuju teški objekti koji savijanje prostor-vremena, četverodimenzionalnog načina na koji astronomi vide svemir.
Valovi koje su detektirali laureati došli su iz kolizije dviju crnih rupa 1,3 milijarde svjetlosnih godina udaljenosti od Zemlje.
Rođenom Njemcu Weissu udijeljeno je pola iznosa nagrade od 9 milijuna kruna (1,1 milijun dolara), a Thorne i Barish podijelit će drugu polovicu.
Posljednjih 25 godina nagrada za fiziku dijeljena je između više dobitnika.
Prošlogodišnja nagrada otišla je trojici britanskih znanstvnika koji su primijenili matematičku disciplinu topologije kako bi bolje razumjeli djelovanja egzotičnih materija poput supravodiča i suprafluida. Godine 2014. Japanci i Kanađani podijelili su nagradu za fiziku za istraživanja koja su dokazala da elementarne čestice neutrini imaju masu.
14. rujna 2015. gravitacijski valovi u svemiru uočeni su po prvi put. Valovi, koje je predvidio Albert Einstein prije stotinu godina, proizvod su kolizije između dviju crnih rupa. Bilo je potrebno 1,3 milijarde godina da bi valovi dospjeli do LIGO detektora u SAD-u.
Signal je bio esktremno slab kad je došao do Zemlje, ali svejedno obećava revoluciju u astrofizici. Gravitacijski valovi su potpuno nov način opažanja najnasilnijih događaja u prostoru i testiranja granica našeg znanja.
LIGO (eng. Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) je kolaborativni projekt s preko tisuću znanstvenika iz više od dvadeset zemalja. Zajedno, uspjeli su realizirati viziju koja je stara gotovo pedeset godina. Dobitnici ovogodišnje Nobelove nagrade svojim entuzijazmom i odlučnošću predstavljaju neprocjenjiv uspjeh za LIGO. Pioniri Rainer Weiss i Kip S. Thorne, zajedno s Barryjem C. Barishem, znanstvenikom i voditeljem koji je doveo projekt do kraja, osigurali su da su četiri destljeća truda dovela do toga da gravitacijski valovi konačno budu opaženi.
Reiner Weiss je tijekom 1970-ih već analizirao moguće izvore pozadinske buke koja bi omela mjerenja, i dizajnirao je detekor, laserski interferometar, koji bi nadišao ovu buku. I Kip Thorne i Rainer Weiss su dosta rano bili čvrsto uvjereni da se gravitacijski valovi mogu detektirati i da će to dovesti do revolucioniziranja našeg znanja o svemiru.
Gravitacijski valovi šire se brzinom svjetlosti i ispunjaju svemir, baš kao što je što Albert Einstein opisao u svojoj općoj teoriji relativnosti. One nastaju kad god masa ubrzava, primjerice kao kad klizač na ledu radi piruete ili par crnih rupa rotira jedna oko druge. Einstein je bio uvjeren da neće nikad biti moguće izmjeriti ih. Uspjeh LIGO projekta osigurao je par gigantskih laserskih interferometara koji su izmjerili promjenu tisuću puta manju od atomske jezgre dok je gravitacijski val prolazio pored Zemlje.
Dosad su sve vrste elektromagnetskog zračenja i čestica, poput kozmičkih zraka ili neutrina, bile korištene u istraživanju svemira.
No, gravitacijski valovi su izravno svjedočanstvo poremećaja samog prostor-vremena. Ovo je nešto potpuno novo i drukčije, i otvara neviđene svjetove.
