Connect with us

Znanost

Psihologija

Pedofilija – drugi dio

Pedofilski osjećaj vlastitog ja temelji se na njegovoj alopatskoj defenzivi. Pedofili obično imaju tendenciju kriviti druge (svijet ili sustav) za vlastiti jad, neuspjehe i nedostatke. Na meti su najčešće njihove žrtve koje pedofili optužuju da su promiskuitetne, da su ih namamile te da su zapravo one te koje su sve započele.

(Credit: Wikimedia.org)

Pedofili krivo interpretiraju govor tijela djeteta. Njihove socijalne vještine su smanjene, a informacije iz okolnog svijeta ne reguliraju ispravno, kao npr. dob djeteta i njegovu zrelost.

Zajedno sa svojim nedostatkom empatije, povećana je nemogućnost istinskog razumijevanja drugih, što za posljedicu ima objektivizaciju ciljeva svoje razuzdanosti. Za pedofila “ljubav” znači zapletanje i uspinjanje u zajedništvo s ogromnim strahom od napuštanja.

Prema tome, vrlo loše reagiraju na bilo koju percepciju odbijanja od strane svojih žrtava. Postaju opasno osvetoljubivi kako bi uništili izvor svoje frustracije. Kada “odnos” izgleda beznadno, neki pedofili mogu silovito krenuti na pohod samouništenja.Pedofili su neodgovorni te psihički labilni. Osjećaj vlastite vrijednosti za pedofila je nepostojan i neregularan. Pate od straha od napuštanja. Ironično, pedofil gubi kontrolu nad svojim seksualnim aspektom života, što mu zapravo stvara osjećaj kontrole jer mu dijete predstavlja objekt.

Zanimljivo je da je isti mehanizam prisutan i kod poremećaja prehrane. Inhibitorni deficit se nekako magično percipira kao svemoć. Pedofil je svjestan društvenog gledišta na njegove akcije koje su podle, zle i zabranjene (posebice ako je u to uključen i incest). U takvim pogledima on uživa jer upravo oni potvrđuju njegovu ljigavu prirodu te prikazuju da je “neuspješan”, “loš”, “kriv” i “zaslužuje kaznu”.Pedofil tretira “njegovo” odabrano dijete kao objekt, produžetak sebe. Djetetovu pokornost i lakovjernost pronalazi zadovoljavajućom. Zlostavljač žrtvu izolira od obitelji i prijatelja te od ostatka društva zastrašivanjem, šarmiranjem, podilaženjem i stvaranjem lažnih obećanja, te na taj način time dijete postaje potpuno ovisno o njemu.

Narcisoidni pedofili tvrde da su nepogrešivi, nadređeni, talentirani, vješti, svemogući i sveznajući. Oni se često nalaze i razgovaraju kako bi podržali ove neutemeljene tvrdnje i kako bi opravdali svoje postupke. Većina pedofila pati od kognitivnih deficita i reinterpretiraju stvarnost kako bi se uklopila u njihove fantazije.Pedofil je uvjeren da je zaljubljen ili da voli dijete. Ne postoje kažnjavanja, prijetnje ili čak izravne neprijateljske radnje koje bi ga uvjerile da dijete nije zaljubljeno u njega.

On zna bolje i učinit će sve kako bi svijet to također vidio. Sve što dijete učini, pedofil interpretira kao šifriranu poruku te kao interes za njega koji vodi odanosti na putu ka njihovoj vezi.

ZABLUDE:

Pedofilija je moralni pad
Poput ovisnosti o drogi i alkoholu, pedofilija je zdravstveno i psihičko stanje. Znanstvenici istražuju ideju da postoji mogućnost da se razlike u mozgu pedofila mogu povezati s ozljedama mozga koje su nastale nakon neke traume ili alkoholizma. Thomas Plante, profesor psihijatrije na sveučilištu Santa Clara koja liječi pedofile, kaže kako to ima smisla jer netko s ozljedom glave prije svega ima problema s kontrolom impulsa. Uz smanjenu dozu izvršnih funkcija, osoba će učiniti mnogo loših stvari. Naravno da profesor ne tvrdi da su svi s ozljedama glave pedofili.

Pedofila je najviše na lokalnom igralištu i internetu
Velika većina zlostavljača su osobe bliske žrtvi. Prema dr. Fredu Berlinu, osnivaču i direktoru klinike za seksualne poremećaje Johns Hopkins u Baltimoreu, najčešće se radi o članu obitelji, osobi koju žrtve znaju, treneru, učitelju ili autoritetu iz Crkve.Nekoliko stručnjaka intervjuirana od strane Discovery News-a izvijestili su o poteškoćama dolaska do točnih podataka o pojavi zlostavljača djece i pedofila u općoj populaciji, jer se oslanjaju na vlastite izvještaje ili hipotetska pitanja. Međutim, studija iz 2009. godine (Zločini nad djecom) sa sveučilišta New Hampshire pokazala je da je od 4500 djece 21,7% djevojaka i 3,3% mladića bilo žrtva nekog oblika neželjenog spolnog kontakta.

Žrtve seksualnog nasilja su “oštećeni” za cijeli život
Mnoge žrtve mogu se oporaviti uz pravilan tretman i mogu dalje nastaviti živjeti produktivan život. Kontroverzna studija iz 1998. godine sugerirala je oporavak žrtava seksualnog nasilja kao obranu od pedofilije. Studija je izazvala velike kritike sljedećih nekoliko godina. U isto vrijeme, Berlin i Plante izvijestili su da su mnogi njihovi pacijenti pedofili i sami bili žrtve seksualnog zlostavljanja. Profesori se, s obzirom na njihovo iskustvo, slažu da žrtve često postaju agresori.

Pedofil si ne može pomoći svaki put kada vidi dijete
Prof. Plante kaže kako neki pedofili žele vezu. Neki imaju određenu metu. Često će imati određenu dobnu skupinu te će biti ili samo dječaci ili samo djevojčice, dok će neki zlostavljati bilo koju dobnu skupinu.

Jedini lijek je zatvor
Znanstvenici koriste Depo-Proveru u svrhu snižavanja razine testosterona kod pedofila, a inače se taj lijek koristi kod muškaraca oboljelih od raka prostate. Liječnici također koriste kognitivno-bihevioralnu terapiju te amonijak kapsule koje se stavljaju pedofilu pod nos kada osjeti seksualni nagon prema djetetu. Amonijak stvara jaku mučninu, a scenarij s njim odigrao se 1971. godine u filmu “A Clockwork Orange”.

O kojoj god terapiji se radilo, rezultati postoje i oni su vidljivi. Ono što je znanstvenicima u cilju jest sustavno istraživanje kako bi imali što više informacija tko su počinitelji, kako oni djeluju, kako spriječiti nasilje te kako informirati i podučiti ljude da detektiraju pedofile na vrijeme. Svaka spoznaja života vrijedi.

Prvi dio članka pročitajte ovdje.

Izvori: Discovery

Nastavi čitati
Advertisement
Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh