Connect with us

Znanost

Messier 51

Astrobiologija

Povijest astrobiologije – teleskop, misije, kontakt


U prethodnom članku na temu astrobiologije mogli ste pročitati nešto više o pitanjima koje zanimaju astrobiologe, koja područja znanosti obuhvaća i koje grane znanosti istražuje.

Messier 51 astrobiologija

(Credit; NASA,ESA http://en.wikipedia.org/wiki/File:Messier51_sRGB.jpg)

U znanosti je uvijek korisno razumjeti povijest teme koja vas zanima jer samo tako možete saznati kako ste uopće došli do upravo ovog trenutka istraživanja.

Povijest znanstvene teme, koja nas zanima, daje nam bolji uvid u odgovor na pitanje što nas je to točno navelo i dovelo u stanje svijesti koje imamo danas i zašto još uvijek istražujemo to područje znanosti. U ovom slučaju zanima nas povijest astrobiologije. Što nas je potaknulo na razmišljanje o drugim nebeskim tijelima? O drugim, vanzemaljskim, civilizacijama? Tko je sve kroz povijest zapisivao svoja razmišljanja, promatranja i tko je špekulirao o nekim drugim civilizacijama u svemiru?


Povijest astrobiologije

Za astrobiologiju se često kaže da je „relativno nova“ grana znanosti, što tehnički i nije baš točno. Astrobiologija je grana znanosti koja se razvija i širi velikom brzinom, ali to nikako ne znači da je nova!

Sada se nalazimo u tzv. svemirskom dobu, razdoblju istraživanja svemira. Razdoblje koje nam je donijelo i još uvijek nam svakim danom donosi nove alate koji nam pomažu u daljnjem istraživanju svemirskog prostranstva. Sada napokon imamo informacije, sredstva, alate, a time i mogućnosti za potragu bioloških znakova života u svemiru. Kroz povijest, ljudi su često raspravljali o mogućnosti postojanja drugih, nastanjivih, planeta u svemiru.


Metrodorus

Grčki filozof Metrodorus, Demokritov učenik, prije 2400 godina raspravljao je i postavljao teze o drugim civilizacijama u svemiru. Metrodorus je izjavio nešto što bi u slobodnom prijevodu zvučalo kao: „Besmisleno je smatrati Zemlju jedinim naseljenim svijetom u beskrajnome svemiru, isto kao što je besmisleno očekivati da će u polju žita roditi samo jedno zrno prosa.“ Metrodorusa je zanimalo postoji li život negdje drugdje, na nekim drugim nebeskim tijelima, ako već postoji na Zemlji. Stari Grci nisu imali toliko informacija i znanja o planetima i svemiru kao što to mi imamo danas, ali ova izjava potaknula je prve poznate astrobiološke rasprave. Prije 2400 godina raspravljalo se o mogućnosti postojanja nastanjenih planeta i civilizacija u svemiru.


Giordano Bruno

U 16. stoljeću u doba renesanse, astronom Giordano Bruno izjavio je da „u svemiru postoji bezbroj sazviježđa, sunca i planeta. Mi vidimo samo sunca, jer daju svjetlost! Planeti ostaju nevidljivi jer su mali i tamni. Isto tako, postoji i bezbroj zemlji koje kruže oko svoga sunca.“ Danas, u svemirskom razdoblju, dobu u kojem stvarno otkrivamo planete slične Zemlji, koji kruže oko svoje zvijezde, ova izjava izgleda i zvuči fascinantno za 16. stoljeće! Ako baš želite nekoga nazvati ocem astrobiologije, onda je to definitivno Giordano Bruno. Nažalost, kako je to u 16. stoljeću bilo i moguće za očekivati, Giordano Bruno je spaljen na lomači. Ne samo zbog svojih istraživanja i rasprava vezanih za astronomiju, nego i zbog dosta drugih stvari kojima se Giordano Bruno bavio, a nije se svidjelo tada religijskim vođama. Tako da je Giordano Bruno, možemo reći, prvi astrobiolog koji je svoja istraživanja platio smrću.


Izum teleskopa

Astrobiologija Galilejanski mjeseci

(Credit; Wikimedia)

S izumom teleskopa, čovječanstvo je dobilo priliku podići se na novu razinu istraživanja svemira i nebeskih tijela. Ne samo raspravljati i nagađati, nego se posvetiti dokazivanju svojih tvrdnji i stajališta da drugi planeti možda imaju život na svojoj površini. Pomislili biste da će s otkrićem teleskopa biti manje rasprava, nagađanja i teorija, jer sada imamo više informacija o nebeskim tijelima koje možemo vidjeti, ali dogodilo se upravo suprotno! Sada imamo teleskop, možemo vidjeti drugi planet ali nemamo dovoljno informacija o njegovom prirodnom okruženju i atmosferi. Možemo vidjeti sve te planete, ali i dalje možemo samo nagađati o postojanju živih bića na tim planetima. Na slici možete vidjeti jedan od prvih prizora koje je promatrao Galileo Galilei nakon što je izumio teleskop 1609. godine, ili bolje rečeno jako unaprijedio i preradio sličan izum Nizozemaca iz 1608. godine. To je slika Jupitera i njegovih satelita. Četiri najveća Jupiterova mjeseca Ija, Europa, Ganimed i Kalista, koje još nazivamo i Galilejanski mjeseci.

Inovacijom teleskopa svijet se suočio s još više nagađanja i raspravljanja o postojanju drugih civilizacija u svemiru. Počeli smo otkrivati sve više i više planeta u svemiru jer se zbog dostupnosti teleskopa puno više ljudi zainteresiralo za astronomiju i promatranje svemira.


William Herschel

Još jedan poznati znanstvenik uključio se u raspravu i promatranje svemira, William Herschel. Znanstvenik William Herschel promatrao je površinu Mjeseca, zaključio i zapisao da su ti mali, čudni, kružići zapravo djelo Lunariansa, civilizacije koja živi na Mjesecu i da su to njihovi gradovi. Sada znamo da je Herschel zapravo promatrao kratere, nastale prilikom udara asteroida u površinu Mjeseca, ali njemu su izgledali toliko savršeni da su morali biti izgrađeni od strane inteligentnih bića, Lunarijanaca, i da su to njihove utvrde i nastambe.


Christiaan Huygens

Poznati nizozemski astronom, Christiaan Huygens, promatrao je čudne točke i polja na površini Venere, Marsa i Jupitera. Danas za te točke i polja znamo da su nepogode, oluje i pustinje na površini tih planeta. Promatrajući tako površine planeta, Christiaan Huygens zaključio je i zapisao sljedeće: „Kultura i glazba stanovnika Venere i Jupitera na visokom je stupnju razvijenosti, profinjena, nešto poput Francuza i Talijana.“

Danas nam se ta nagađanja i zaključci čine suludim i smiješnim. Pogotovo kada znamo da dolaze od proslavljenih znanstvenika, koji su ostvarili izvanredne rezultate u svojim područjima znanosti. Možemo vidjeti kako su ljudi već tada, s jako malo informacija, počeli nagađati i razvijati teorije o nekoj drugoj civilizaciji u svemiru. Jako dobra lekcija iz povijesti da ne treba biti preoptimističan oko astrobiologije ako raspolažemo s jako malo informacija i moramo biti jako oprezni. Mašta brzo odradi svoje i napravi pomutnju oko stvarnih informacija, rezultata koje posjedujemo, i onih koje bismo željeli postići, pa počnemo nagađati i brzopleto razvijati teorije.

Ali ni nakon nekoliko stoljeća, nismo se naučili kontrolirati. U 20. stoljeću odvijao se čitav kaos nagađanja i razvijanja teorija vezanih za astrobiologiju.


Percival Lowell

Poznati znanstvenik Percival Lowell promatrao je čudne linije preko cijele površine Marsa i bio je zaluđen teorijom da su te linije zapravo umjetni kanali koje je izgradila izumiruća civilizacija. Zapisao je da nije nikako moguće da su ti kanali stvoreni prirodnim putem. Zapisao je da je civilizacija na Marsu izgradila kanale kojima su usmjeravali zadnju vodu s polova prema nastanjenim područjima i tako opskrbljivali civilizaciju vodom. Iako je priznati znanstvenik, i o njemu ćemo više pisati, njegova zaluđenost ovom teorijom pratila ga je do kraja života.

Sam spomen na mogućnost života u svemiru i dan danas pobuđuje ljudsku maštu i predočava im sliku vanzemaljaca s različitih planeta. Kako i ne bi kada Hollywood non-stop izbacuje filmove i serije na temu života u svemiru. Nemojte me krivo razumjeti, to su odlični naslovi poput „Zvjezdanih staza“, „Ratova zvijezda“, „E.T.“ itd., ali to je i dalje, zasada, samo mašta i fikcija.


Svemirsko doba

Mars mariner astrobiologija

(Credit;NASA)

(Credit;NASA)

Svemirsko doba počinje oko 1950. godine i otada je čovječanstvo dovoljno napredovalo da razvije prve satelite, letjelice, istraživačke sonde, svemirske teleskope i druge alate za istraživanje svemira i uspješno ih lansira u svemir. Lansirali smo istraživačke sonde na planete Mars i Veneru te dobili prve slike s površine. Mogli bismo reći, depresivne slike za znanstvenike. Ovo je slika s površine Marsa, uslikana 1965. godine sa svemirske letjelice Mariner 4 i možemo vidjeti da Mars izgleda kao pustinja bez civilizacije. A niti slika sa Venere nije ništa drugačija. Kao što možemo vidjeti, nažalost nema izvanzemaljaca koji sviraju talijansku ili francusku glazbu. Samo mrtva, planetarna površina.

Razvojem tehnologije napokon smo dobili bolje slike, uzorke i informacije. Ispostavilo se da smo bili previše negativni s rezultatima prvih slika. Sljedeće istraživačke misije pokazale su prastara korita, prirodne rijeke i kanale na površini Marsa kroz koje je u prošlosti tekla velika količina vode. Znamo da voda nije jedini i glavni izvor života, da gdje ima vode ima i života nije točno. Ali točno je da uz prisutnost vode, postoji velika mogućnost da postoji i nekakav oblik mikrobiološkog života, jer u optimalnim uvjetima voda sudjeluje u prirodnom kemijskom procesu stvaranja građevnih blokova života.


Urey-Millerov pokus

(Credit; Wikimedia)

Jedan od najvažnijih pokusa iz područja astrobiologije izveden je 1952. godine od strane znanstvenika Stanleya Millera i Harolda Ureya. Ovi znanstvenici simulirali su uvjete Zemljine atmosfere u prvim fazama nastanka planeta i testirali mogućnost nastanka života u tim pretpostavljenim uvjetima. Na slici možete vidjeti kako je taj pokus izgledao i kako se odvijao. Miller i Urey su napravili sterilizirani i zatvoreni sklop od staklenih posuda i staklenih cijevi sa dvije elektrode u jednoj od posuda. U sklop su stavili vodik, metan, amonijak i vodu. Vodu su zagrijavali da bi dobili vodenu paru koja je kružila staklenim cijevima do druge staklene posude u kojoj su se nalazili ostali plinovi. Elektrodama su simulirali munje u atmosferi. Nakon tri tjedna istog procesa grijanja, kondenziranja i hlađenja, znanstvenici Stanley Miller i Harold Urey primijetili su formiranje aminokiselina, jednog od građevnih blokova života.

Ovo je bila izvanredna vijest za astrobiologe i optimističan trenutak za astrobiologiju kao znanost. Danas znamo da je sastav Zemljine atmosfere bio nešto drugačiji nego u prikazanom pokusu, ali i dalje je ovaj pokus jedan od temeljnih istraživanja postanka života u svemiru koji pokazuje mogući proces razvoja prvih oblika života na Zemlji.

Uz ovakva istraživanja i pokuse, neki znanstvenici su istodobno istraživali i proučavali prastaro kamenje i stijene sa ciljem pronalaska dokaza o prvim živim organizmima na Zemlji. Jedan takav zanimljiv kamen, Apex Chert, star preko 3,5 milijardi godina, pronađen je u Australiji i dodatnom analizom znanstvenici su zaključili da sadrži mikrofosile. Moguć fosil jednog od prvih oblika života na Zemlji. Trenutno se u znanstvenom svijetu vodi velika rasprava o Apex Chert fosilu i znanstvenici još uvijek proučavaju, dokazuju i osporavaju njegovu povezanost s prvim oblicima života i kako se uopće našao u kamenu.


Viking misije

Jedno od najznačajnijih astrobioloških istraživanja u svemirskom razdoblju odvilo se sedamdesetih godina. Čovječanstvo je lansiralo istraživačke svemirske letjelice Viking 1 i Viking 2 kojima je misija bila sletjeti na površinu Marsa i prikupiti informacije vezane za potragu bioloških znakova života. Ovo su bile prve astrobiološke misije na površini Marsa kojima je cilj bio prikupiti informacije, uzorke i dokaze o postojanju života u svemiru. Znanstvenici još i danas raspravljaju o uspješnosti svemirskih misija Viking i jesu li informacije koje smo dobili pomoću Vikinga 1 i Vikinga 2 točne i dovoljne za donošenje zaključka da postoji život u svemiru. U budućnosti možemo očekivati puno više informacija i već smo dobili puno više informacija trenutnom svemirskom misijom Curiosity. Jako puno svemirskih misija je u pripremi i u današnje vrijeme sve više privatnih organizacija se okreće istraživanju svemira i to je odlična vijest za astrobiologiju i njen napredak.

Poruka odaslana u svemir astrobiologija

(Credit; Wikimedia)


Kontakt

16.11. 1974. godine čovječanstvo je odaslalo prvi signal u svemir sa ciljem ostvarivanja komunikacije s izvanzemaljskom inteligencijom. Uz pomoć radio teleskopa Zvjezdarnice Arecibo, smještenom u Puerto Ricu, poslan je binarni signal prema sazviježđu M13, udaljenom 25 000 svjetlosnih godina od Zemlje, u nadi da će biti pokupljen, dešifriran i uzvraćen. Binarni signal, kojeg možete vidjeti na slici, prikazuje nekoliko osnovnih informacija o planeti Zemlji. Brojeve od jedan do deset, atomski broj fosfora, vodika, ugljika, dušika i kisika, formulu DNK, grafički prikaz strukture DNK, grafički prikaz čovjeka i dimenzije prosječnog čovjeka, broj populacije iz 1974. godine, grafički prikaz Sunčevog sustava, grafički prikaz radio teleskopa Arecibo i njegove dimenzije. Ovo je bio prvi signal odaslan u svemirsko prostranstvo i fantastičan astrobiološki pokušaj kontakta s izvanzemaljskom inteligencijom.


Enkelad i Titan

Istraživačke sonde sve se češće šalju u duboki svemir, pa smo od jedne takve svemirske istraživačke sonde dobili sliku Saturnovog satelita, Enkelad. Slika je pokazala da na Enkeladu postoje gejziri koji izbacuju vodene čestice u atmosferu. Sve astrobiologe zanima hoćemo li u budućim misijama pronaći biološke znakove života na Enkeladu jer je istraživačka svemirska letjelica Cassini-Huygens otkrila tragove raznih plinova i kompleksne spojeve ugljika u atmosferi. Svemirska letjelica Huygens istražila je još jedan Saturnov mjesec, Titan. Istraživačka letjelica Huygens otkrila je da je površina Titana zapravo prekrivena ledenim stijenama, oceanima metana i rijekama kojima teče metan i etan. Titan je vanzemaljski svijet, pun organske kemije, koji nam kroz buduće istraživanje može dati više informacija o evoluciji i razvoju samog života na Zemlji.

Zadnja dva desetljeća astrobiolozi imaju priliku proučavati planete koji orbitiraju oko svojih zvijezda i tražiti planete koji su slični Zemlji. Možemo slobodno reći da je za astrobiologe pronaći drugu Zemlju „Sveti gral”. Svi planeti otkriveni i proučeni dosada ili su prevrući, znači preblizu su zvijezdi ili su preveliki, plinoviti planeti bez tvrde površine za koju smatramo da bi bila pogodna za razvijanje života.

Nedavno je otkriveno tek nekoliko planeta veličine Zemlje, možda malo većih, koji bi mogli biti pogodni za razvoj života. Zbog njihove udaljenosti, morat ćemo pričekati još neko vrijeme kako bismo dobili rezultate istraživačke misije i dodatne informacije o mogućnosti postojanja živih organizama na njihovoj površini. Zasad treba izbjegavati nagađanja i teorije o postojanju života na tim novim planetima sličnim Zemlji. Bar što se to tiče astrobiologije kao znanosti, potvrđenoj informacijama i rezultatima svemirskih istraživanja.

Putovanje kroz vrijeme je za hipstere, putovanje bez vremena je špica!

4 komentara

4 Comments

  1. Vladislav Horžić

    prosinac 20, 2013 kod 6:57 pm

    Napokon neka pametna tema !

  2. Sergio Simunovic

    prosinac 20, 2013 kod 7:44 pm

    ,,,vidim te….

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Astrobiologija

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh