Previše spavanja je povezano s nastankom kognitivnog oštećenja, dakle deficita sveukupnog intelektualnog učinka.
Zdrav razum nam nameće tvrdnju da je potrebno dovoljno odspavati svake noći. Svi smo iskusili iz prve ruke posljedice neprospavanih noći koje nas dostignu sljedećeg dana, ali vjerojatno ste primijetili i da se zbog predugog noćnog počinka drugi dan osjećate kao da ste se digli na krivu nogu.
Najveća svjetska studija o spavanju u kojoj je sudjelovalo 16.812 sudionika širom svijeta utvrdila je kako i previše i premalo sna imaju negativne posljedice na funkciju mozga. Gotovo polovica sudionika ove znanstvene studije spava manje od 6,3 sata noću. Prema rezultatima, spavanje koje traje između 7 i 8 sati je povezano s boljom izvedbom određenih kognitivnih zadaća u usporedbi s manje ili više sati sna.Kao jednostavan omjer 2:1, za svaka dva sata koja smo budni, mozak i tijelo zahtijevaju oko jedan sat sna. U 24-satnom danu to znači da nakon 16 sati u kojima smo budni slijedi 8 sati sna.
Zašto je previše spavanja povezano s nastankom kognitivnog oštećenja?
I ako povezanost između manjka sna i kognitivnog deficita ne iznenađuje, manje je jasno zašto previše spavanja proizvodi sličan deficit. (depresija, povećani rizik smrtnosti i smanjenja tjelesna kondicija). Nema očiglednog razloga zašto bi višak sna utjecao na kognitivne performanse. Neki znanstvenici tumače kako je duže spavanje povezano s intenzivnijim inercijama u snu, za koje se pokazalo da uzrokuju poremećaje u kognitivnim sposobnostima, a poglavito u donošenju odluka.
Ova studija je zbilja značajna jer pokazuje da mnogi ljudi, uključujući one koji obavljaju odgovorne poslove, ne spavaju dovoljno, i to utječe na njihovo razmišljanje, rješavanje problema i donošenje odluka. Stoga je potrebno nastaviti istraživati i proučavati spavanje i njegove uzorke.
