Dobiti pomoć od djece pri obavljanju kućanskih poslova ponekad zna biti izazov. Neki roditelji na te nemile stvari potiču svoju djecu u vidu davanja džeparca. Za obavljanje određenih zadataka. Je li to dobra ideja?
“Djeca su najčešće prirodno sklona suradnji”, pojašnjava stručnjakinja za odgoj Danielle Graf. Smatra da je to zato što su se ljudi oduvijek morali oslanjati jedni na druge kako bi preživjeli. “Zbog toga nam naš dvogodišnjak želi pomoći objesiti veš ili skuhati nešto”, tvrdi Graf.
Problemi mogu nastati ukoliko roditelji nesvjesno obeshrabruju to prirodno korisno ponašanje, primjerice zato što djeci treba predugo da obave zadatak. U suprotnom, smatra stručnjakinja, djeca bi nastavila pomagati kod kućanskih poslova, iako s manje entuzijazma.
“Plaćati djecu da pripomažu u obiteljskoj zajednici je pokušaj da ih se motivira izvana”, kaže Graf.
Iako to može funkcionirati, bolje je ipak poticati dječju pomoć kada ona dolazi zbog odanosti obitelji.
Graf napominje kako iza želje roditelja da im djeca više pomažu stoji osjećaj da su kućni poslovi i zadaci nepravedno raspodijeljeni i da se njihovo obavljanje i rad koji stoji iza njih – dovoljno ne poštuje.
“Taj osjećaj neće nestati ako nagrađujete djecu davanjem novca”, upozorava stručnjakinja. Umjesto toga, obitelj bi trebala raspraviti o toj situaciji, a roditelji trebaju dati do znanja kakve su njihove želje koje treba poštovati. Otvorenost i iskrenost definitvno poboljšavaju obiteljsku koheziju.
“Međusobno pomaganje mora biti pitanje odgoja”, zaključila je Graf.
