Istraživačka tvrtka iz New Hampshirea nedavno je patentirala svoju verziju turbine na vjetar bez lopatica. Ona se zasniva na patentu koji je 1913. godine dobio Nikola Tesla.
Unatoč tome, ova je turbina dobila naziv Fullerova turbina na vjetar (Fuller Wind Turbine), a razvila ju je tvrtka Solar Aero. Posebnost turbine jest ta da ima samo jedan rotirajući dio, nazvan turbinsko vratilo. Cijeli se stroj nalazi sastavljen unutar kućišta. Turbine na vjetar nisu popularne kod ekologa jer od njih stradavaju ptice i šišmiši, a stvaraju buku koja smeta stanovnicima u njihovoj blizini. Industrija nastoji pronaći rješenje za ove probleme radeći zajedno sa ekološkim skupinama, zakonodavcima i drugim zainteresiranim stranama. Oni nastoje razviti metode mjerenja i ublažavanja utjecaja ove vrste tehnologije na ptice. Fullerova turbina na vjetar nudi nadu ljubiteljima ptica i ekolozima.
Ona ima više prednosti pred tradicionalnim turbinama s lopaticama. Tek pažljiviji pogled u tu turbinu kao jedino vidljivo kretanje otkriva njezino prilagođavanje smjeru puhanja vjetra. Stoga se ova turbina može koristiti kod vojnog nadzora ili na radarskim instalacijama budući da nema pokretnih lopatica koje bi stvarali poteškoće. Još jedna prednost je da njezina proizvodnja energije nije skupa. Prema proizvođaču turbine, ona bi trebala proizvoditi struju po istoj cijeni kao i elektrana na ugljen. Štoviše, procjenjuje se da su ukupni operativni troškovi za njezinog radnog vijeka oko 0.12 dolara po kWh.
Budući da nema lopatice, n i održavanje ne bi smjelo biti problematično zbog čega su niži operativni troškovi. Turbina se uglavnom nalazi na magnetskim ležajevima. Još jedna prednost je da se sva njezina oprema za proizvodnju struje nalazi na razini tla što također olakšava održavanje. Stoga proizvođač navodi da će završni troškovi rada ove turbine iznositi oko 1.5 dolar po kWh ili 2/3 troškova konvencionalnih turbina s lopaticama.
Ako se pogleda Teslina turbina patentirana 1913. godine, uočava se da ona radi tako što koristi viskozni tok fluida koji pokreće turbinu i tako stvara energiju. Teslina turbina ima više glatkih diskova sa mlaznicama koje šalju plin prema rubovima diska. Plinovi se povlače po disku slijedeći načelo viskoznosti i prijanjanja sloja plina uz površinu. Kako plin usporava i predaje snagu diskovima, tako se on kovitla u središtu ispuha. Budući da rotor nema izbojaka, vrlo je snažan i čvrst. Diskovi u turbini moraju biti tijesno raspoređeni da mogu koristiti viskozni tok. Teslina turbina ima iznimno tanke diskove da se smanje turbulencije na rubovima i tako poveća njihova učinkovitost. Te 1913. godine Tesla nije mogao naći metale primjerene kvalitete da bi turbina radila učinkovito. Sada gotovo stoljeće kasnije, ta su ograničenja nadvladana.
Sadašnji prototip Solar Aera je skromna turbina montirana na prikolici, ali proizvođač navodi da ostali modeli mogu već sada imati kapacitet 10 kW. Ukoliko se ova tehnologija nastavi razvijati, uklonit će mnoge probleme vezane za konvencionalne turbine s lopaticama i učiniti iskorištavanje energije vjetra ekološki još prihvatljivijim.
Izvor: Solar Aero
