Meksički poluotok Yucatan nedvojbeno je najpoznatiji po jednoj stvari: bio je točka udara asteroida koji je uzrokovao apokalipsu dinosaura prije 66 milijuna godina. No, cijelo to područje puno je neistraženih špilja i ponora (ponikva), a nova studija je otkrila da neke od njih prepune netipičnog života.
Pustolovni tim koji je došao do otkrića – pod vodstvom Sveučilišta A&M u Teksasu i američkog Geološkog zavoda (USGS) – provodio je sveobuhvatnu ekološku studiju špiljske mreže Ox Bel Ha, koja se nalazi uz sjeveroistočnu obalu poluotoka.
Otkrili su da se unutar tih špilja nalaze bakterijske kolonije koje žive u vodama s niskom količinom kisika i u gotovo potpunoj tami. Tu nema ni puno organskih tvari koje padaju odozgo kako bi se bakterije prehranile. Umjesto toga, one žive tako što konzumiraju nevidljivu, otopljenu tvar koja se sastoji prvenstveno od ugljika i metana.
I nisu same. Tim je objasnio da su ove bakterije okosnica čitavog podmorskog ekosustava, i da su njihov neobičan način pribavljanja hrane usvojili i neki od rakova koji žive na istom staništu.
U radu objavljenom u časopisu Nature Communications, međunarodni tim znanstvenika je objasnio da, primjerice, oko 21 posto prehrane jedne vrste škampa je isključivo metan.
Za razliku od dubokog oceana, gdje metan struji prema gore iz hidrotermalnih ventilacijskih sustava i zaobilazi bakterije na morskom dnu, metan se u ovom labirintu formira ispod tla džungle na površini. S vremenom se spušta dolje u ove poplavljene špilje, što u konačnici čini osnovu za ovaj bizarni ekosustav.
Što se tiče prehrambene mreže, ovo je najdalje od tipičnog što može biti.
Poprečni presjek skrivenog špiljskog sustava. USGS
Metan se može činiti čudnim nama koji udišemo zrak i šetamo po kopnu, ali to je zapravo vitalna komponenta koju koristi život koji živi u ekstremnim, često neistraženim svjetskim okolišima.
Dobro je poznato da brojna područja duboko u oceanima i skrivena pod arktičkim permafrostom i golemim antarktičkim ledenim plahtama sadrže metanogene, mikroorganizme koji pripadaju domeni arheja (lat. Archaea) i koji proizvode metan. Ekološki sustav koji konzumira metan u špiljama Ox Bel Ha daje divan novi element priči.
Iako je ovo nesumnjivo vrlo dojmljivo otkriće za evolucijske ekologe, ističe zabrinjavajući obrazac koji se danas vidi u svjetskim oceanima. Zahvaljujući povećanim količinama ugljičnog dioksida i metana u svjetskim oceanima – što je u velikoj mjeri pod utjecajem klimatskih promjena – razine kisika opadaju.
„Deoksigenizacija je rastući problem“, rekao je u izjavi suator John Pohlman, biogeokemičar iz USGS-a. „Procesi koje istražujemo u ovim [špiljskim] sustavima analogni su onima koji se događaju u svjetskom oceanu.“
Ukratko, metan je odličan za ljubitelje ekstrema, no što ga se više ulijeva u oceane, to je manja vjerojatnost da će mnoštvo drugih životnih oblika dugoročno preživjeti.
https://www.youtube.com/watch?v=Xbwun3483-Y
