U znanstvenom rječniku pričanje u snu se naziva somnilokvija. Mnogi ljudi, većinom 50% djece i 5% odraslih, pričaju u snu.
Pričanje u snu kod nekih ljudi može biti izazvano stresom, tjeskobom, nedostatkom sna, neriješenim problemima, prejedanjem prije odlaska u krevet ili može biti izazvano nekim neriješenim zadatkom koji je ostao u našoj podsvijesti. Većina ljudi povezuje REM fazu sna s pričanjem u snu. Tijekom brzog pomicanja očiju (eng. rapid eye movement – REM) imamo one snove koje najviše pamtimo, ali zapravo se pričanje u snu većinom događa u non REM fazama sna i za to vrijeme naše je tijelo djelomično paralizirano. Pričanje u snu većinom se događa za vrijeme promjene faze sna.
Pričanje u snu uobičajeno je za djecu zbog nezrelosti mozga i nedostatka sna. Znanstvenici su također primijetili da osoba bude šokirana kada od druge osobe sazna za pričanje i svoje ponašanje tijekom spavanja jer su potpuno zaboravili sve o čemu su u snu pričali.
Kada nismo u dubokom snu veoma je tanka granica između svijesti i podsvijesti. Za to vrijeme mozak prolazi kroz zastrašujuće halucinacije jer je podsvijest još uvijek aktivna. Pričanje u snu nije štetno, ali može iritirati osobu koja spava pored vas. Pričanje u snu može se dogoditi u obliku jednostavnog mrmljanja, dugih razgovora, agresivnih razgovora i slično, ali se u većini slučajeva radi o mirnom pričanju. Agresivnost ili vikanje je zabilježeno u rijetkim slučajevima.
Nitko ne može točno utvrditi koji se razlozi kriju iza pričanja u snu, ali da bi se ono izbjeglo savjetuje se izbjegavanje stresa, opuštanje prije odlaska na spavanje i dovoljna količina sna.
