Kako to da neki ljudi imaju osjećaj da dio njihovog tijela nije istinski dio njih i dolaze do različitih ideja kako bi ga se riješili?
Neki imaju duboku želju za amputacijom potpuno zdravog uda. Oni nisu psihotični i svjesni su da je njihova želja nenormalna. Ipak, oni od djetinjstva svoj ekstremitet, obično nogu, osjećaju kao višak. U konačnici, mnogi će svoju želju ispuniti oštećenjem noge koju su sami odabrali ili operacijom.
Tijekom proteklih godina promijenilo se razmišljanje i shvaćanje ovakvog stanja uz, između ostalih, pomoć neuroznanstvenika Petera Bruggera iz Sveučilišne bolnice u Zürichu u Švicarskoj. Rezultati su pokazali da postoji disfunkcija određenog dijela mozga na njegovoj desnoj strani koji može uzrokovati takvu želju jer se na toj strani nalazi područje odgovorno za razumijevanje sebe.
Odavno je poznato da do takvih poremećaja može doći nakon moždanog udara ili neke druge promjene nastale na desnoj polovici mozga, naročito u parijetalnom režnju.
Snimanjem mozga uočila se aktivnost desnog parijetalnog režnja prilikom pacijentove želje za oslobođenjem od uda. S obzirom da su ostala primarna područja u normalnoj funkciji, pacijent sasvim normalno osjeća ekstremitet. Ipak, ne doživljava ga svojim upravo zbog toga što ga parijetalni režanj ne predstavlja na taj način. Čini se da neusklađenost između pacijentovog fizičkog tijela i njegove slike o tijelu uzrokuje trajne podražaje na simpatički živčani sustav, što može povećati želju za odstranjenjem uda.
Na temelju istraživanja, za ovo stanje preporučen je naziv “xenomelia” što potječe iz grčkih riječi za „strano“ i „ud“. Istraživanje je također osvijetlilo način na koji funkcionira naš mozak i kakva se slika tijela pojavljuje kod svih nas.
