Migracija je pojava koju dijele gotovo sve vrste životinja, ribe, sisavci, ptice, pa i ljudi. Teško je pronaći neku životinjsku vrstu koja to ne čini, pa čak i u nekim razvojnim stadijima dok još ne dosegnu razinu odrasle jedinke.
Životinje u cijelom svijetu putuju kako bi pronašle hranu ili pogodnije klimatske uvijete za svoj opstanak. Ovaj primarni instinkt za preživljavanjem i produljenjem vrste tjera ih na teške i veoma dugačke putove.
Grbavi kitovi su među onim sisavcima koji prevaljuju najduži put za vrijeme perioda migracije. Naime, oni putuju 8 tisuća kilometara u jednom smjeru. Leptir monarh prevali put od 3 500 kilometara između južne Kanade i središnjeg dijela Meksika.
Apsolutni rekorder je vrsta ptice, Riđa muljača (Limosa lapponica) koja preleti 11 000 kilometara bez stajanja u samo devet dana.
Pitanje koje ljudi često postavljaju je: Zašto životinje to rade, zašto prevaljuju ogromne udaljenosti i migriraju u određenom vremenskom periodu?
Sve životinjske migracije vođene su samo jednom jednostavnom činjenicom: evolucijom. Resursi na planeti Zemlji su često nestabilni, mijenjaju se i ovise o klimi i geografskom položaju. Topla ljeta mogu pratiti oštre, hladne zime. Bogatu vegetaciju mogu pratiti suše koje će dovesti do nestanka hrane, a obilna ishrana nekom životinjskom vrstom može dovesti do njezinog nestanka.
Mjesta na kojima bi životinje na svijet donijele mlade i ondje ih odgajale, ne moraju biti mjesta na kojima postoji mnoštvo hrane ili vode. Pitanje koje se ovdje često postavlja je i ono zašto se sve te životinje koje putuju radi parenja ne nađu negdje na pola puta? Ili zašto u vrijeme migracije životinje nastavljaju putovati dalje čak i ako na svom putu naiđu na mjesta koja će im pružiti jednako dobre uvjete kao to mnogo udaljenije mjesto?
Jedini razlog tome je što prednosti udaljenog putovanja višestruko nadmašuju uloženi trud i gubitke koji se dogode na putovanju. Postoji velika raznolikost u životinjskim migracijama, znanstvenici su neke od njih razjasnili ali neke još uvijek ostaju misterij. I dok su migracije kompleksne i raznovrsne, motivacija koja je u njihovoj pozadini je jednostavna: razmnožavanje, ishrana i klimatski uvjeti.
Za grbave kitove, mjesto razmnožavanje nije najbolje mjesto za hranjenje. Za vrijeme toplih mjeseci, ovi kitovi uzimaju hranu bogatu nutrijentima, međutim to područje nije ono koje će opskrbiti hranom njihove mladunce u ključnim fazama razvoja. I dok se hrane u toplim vodama, razmnožavaju se u hladnijim vodama gdje ima i manje opasnosti od grabežljivaca koji se hrane njihovim potomstvom.
Prirodna selekcija je alat koji oblikuje navike i potrebe u migracijama. Destinacije putovanja su sastavni dio njihovih gena. Znanstvenici danas znaju da se životinje prilikom migriranja koriste suncem, mjesecom, vjetrovima, klimom i vegetacijom, magnetnim poljem zemlje i svojim osjetilima, kao smjernicama za put kojim trebaju ići.
Životinje koje su na bilo koji način spriječene u migraciji, mogu se suočiti sa znatnim smanjenjem populacije, a u najgorem slučaju i izumiranjem. Najveći krivac za takve poremećaje su ljudi, koji svojim sebičnim iskorištavanjem prirode i različitim manipulacijama iskrivljuju i uništavaju nužne smjernice, remete klimatske i geografske uvjete, te ih na poslijetku izlovljavaju kao hranu, uništavaju im staništa i ubijaju ih iz zabave.
