Dr. Steve Simpson, viši istraživač na University of Bristol`s School of Biological Sciences otkrio je prije nekoliko godina da bebe grebenskih riba koristite zvuk kao trag kako bi pronašle koraljne grebene, ali je bio iznenađen kad su nizozemski suradnici u Curaçaou otkrili da ličinke koralja – koje moraju brzo pronaći sigurno mjesto da se spuste i osnuju koloniju ili će umrijeti – to isto rade.
Tim je dizajnirao `komoru za izbor` (uređaj koji nudi malim beskralježnjacima dva ili više kontrastna uvjeta i omogućuje im da se slobodno kreću u smjeru koji im odgovara), stavili su ličinke koralja u komoru i pustili snimke koraljnog grebena. Rezultati su jasno pokazali da su ličinke veličine buhe bile snažno privučene bukom dok su tražile pogodna staništa.
Ličinke koralja izgledaju kao sićušna jaja prekrivena dlačicama i dolaze iz iste grupe životinja (Cnidaria) koja uključuje i morske moruzgve. Kako ova jednostavna bića detektiraju zvuk nije poznato, ali dr. Simpson kaže: “Na bliskoj udaljenosti zvuk pobuđuje molekule vode, a one mogu njihati sićušne dlačice na površini ličinke, osiguravajući vitalne informacije smjernice za bebe koralja.”
Koralji agregata se združuju kako bi oblikovali ogromne stijene, koje su sada jedan od najugroženijih ekosustava na svijetu. Zbog globalnog zagrijavanja i kiselosti oceana, neki stručnjaci kažu da su koraljni grebeni pred “smrtnom osudom”. Razumijevanje kako ove ugrožene životinje završe svoj životni ciklus neophodno je da bi se osiguralo odgovarajuće upravljanje.
Budući da koralji, kao i ribe, reagiraju na zvukove grebena koji su maskirani onečišćenjem-ljudskom bukom, njihovo okruženje je od posebne važnosti. “Antropogena buka dramatično se povećala u posljednjih nekoliko godina, mali brodovi, brodarstvo, bušenje, prevoženje balvana i seizmička ispitivanja sada ponekad zaglušuju prirodne zvukove riba i pucketanje škampa”, ističe dr. Simpson.
Izvor: University of Bristol
