Svemir u kojem živimo možda nije jedini. Zapravo, naš svemir mogao bi biti samo jedan od bezbroj svemira koji čine „multisvemir”.
Iako se ovaj koncept može činiti čudnim, iza njega stoje zakoni fizike. I ne postoji samo jedan način na koji se može dospjeti u „multisvemir”. Brojne teorije fizike, neovisno jedna od druge, došle su do istog zaključka. Ustvari, neki stručnjaci misle da postoji veća vjerojatnost da multisvemir postoji nego da ne postoji.
Donosimo prikaz pet najuvjerljivijih znanstvenih teorija koje sugeriraju da živimo u multisvemiru:
1. Beskonačni svemiri
Znanstvenici ne mogu biti sigurni u to kakav oblik ima prostor-vrijeme, ali je najvjerojatnije ravan (za razliku od sferičnog ili oblika poput krafne) i proteže se u beskonačnost. Ali ako se prostor-vrijeme proteže u vječnost, u nekoj se točki mora početi ponavljati jer postoji ograničen broj čestica koje mogu oblikovati prostor-vrijeme.
Stoga, ako pogledate dovoljno daleko, možete računati da ćete naići na drugu verziju vas samih – ustvari, vašu beskonačnu verziju. Neki od ovih blizanaca radit će upravo ono što radite i vi, dok će drugi jedno jutro obući džemper različit od vašeg, a neki drugi će ostvariti potpuno drugačije karijere i životne izbore.
S obzirom na to da se vidljivi svemir proteže samo dokle je svjetlost mogla doprijeti 13,7 milijardi godina nakon Velikog praska (13,7 milijardi svjetlosnih godina), prostor-vrijeme koje se nalazi izvan te udaljenosti možemo smatrati neovisnim zasebnim svemirom. Na ovaj način, mnoštvo svemira egzistira jedan do drugog poput gigantskog svemirskog pačvorka.
2. Svemirski mjehurići
Osim višestrukih svemira nastalih zbog beskonačnog prostiranja prostor-vremena, drugi svemiri mogli bi nastati prema teoriji pod imenom „vječna inflacija” (lat. inflatio – nadimanje, napuhivanje). Inflacija je zamisao da se svemir nakon Velikog praska proširio velikom brzinom i zapravo se napuhao poput balona. Ovu teoriju prvi je predložio kozmolog sa Sveučilišta Tufts, Alexander Vilenkin, i upućuje na postojanje pojedinih džepova gdje se napuhavanje zaustavilo dok se proces širenja istovremeno nastavio u ostalim područjima. To može dovesti do izoliranih svemirskih mjehurića.
Dakle, naš vlastiti svemir, koji je završetkom širenja dopustio zvijezdama i galaksijama da se formiraju, nije ništa drugo do mali mjehurić u beskrajnom svemirskom prostranstvu gdje se određena područja još uvijek šire i sadržavaju brojne druge mjehuriće poput našeg. A u nekim od ovih svemirskih mjehurića, zakoni fizike i fundamentalne konstante mogu biti različite od naših, što bi neke svemire moglo učiniti doista čudnovatim mjestima.
3. Paralelni svemiri
Još jedna ideja koja proizlazi iz teorije struna je pojam braneworlds ili brane-svjetovi – paralelni svemiri koji lebde izvan dosega našeg vlastitog, a predlažu je Paul Steinhardt sa Sveučilišta Princeton i Neil Turok s Instituta za teorijsku fiziku u Ontariu, Kanadi. Ideja proizlazi iz mogućnosti postojanja mnogo većeg broja dimenzija u našem svijetu, izuzev tri prostorne i jedne vremenske, koje poznajemo. Osim vlastitog trodimenzionalnog brane svemira, drugi trodimenzionalni brane svemiri mogu lebdjeti u višedimenzionalnom prostoru. Fizičar sa Sveučilišta Columbia Brian Green u knjizi Skrivena stvarnost opisuje ovu ideju kao da je „naš svemir samo jedna od potencijalnih brojnih „ploha” koje lebde u višedimenzionalnom svemiru poput kriške unutar većeg svemirskog kruha”.
Ovom teorijom se sugerira i da ovi svemirski brane-ovi nisu uvijek paralelni i izvan dosega. Oni se ponekad mogu sudariti i prouzročiti ponovne Velike praskove, čime bi se svemiri uvijek iznova resetirali.
4. Kćerinski svemiri
Teorija kvantne mehanike koja upravlja malenim svijetom subatomskih čestica, predlaže drugačiji način nastanka višestrukih svemira. Kvantna mehanika radije opisuje svijet putem vjerojatnosti, nego određenim ishodom. A matematika ove teorije mogla bi upućivati na to da se mogući ishodi situacija događaju u svojim vlastitim odvojenim svemirima. Primjerice, ako dođete do raskrižja gdje možete skrenuti lijevo ili desno, postojeći svemir rađa dva kćerinska svemira – jedan u kojem idete lijevo i onaj u kojim skrećete desno.
„I u svakom svemiru postoji kopija koja svjedoči jednom ili drugom ishodu, i svaka za sebe misli da je njegova realnost jedina postojeća”, napisao je Green u Skrivenoj stvarnosti.
5. Matematički svemiri
Znanstvenici su raspravljali o tome je li matematika jednostavan i koristan alat za opisivanje svemira ili je matematika sama za sebe fundamentalna stvarnost, a naše promatranje svemira samo je nesavršena percepcija njegove istinske matematičke prirode. Ako se radi o ovom zadnjem, onda možda određena matematička struktura koja čini naš svemir nije jedina opcija i zapravo sve moguće matematičke strukture egzistiraju u svom vlastitom izdvojenom svemiru.
„Matematička struktura je nešto što možemo opisati na način koji je potpuno neovisan o ljudskoj prtljazi”, rekao je Max Tegmark s MIT-a, koji je predložio ovu uvrnutu teoriju. „Ja stvarno vjerujem da tamo negdje postoji svemir koji može egzistirati neovisno o meni i koji će nastaviti postojati i bez ljudi.”
Izvor: Space
