Razvoj lijekova za tuberkulozu (TB) je mukotrpan posao. Svako malo se otkrije neki gen koji je takoreći bitan za životni ciklus same bakterije, te se nastoji razviti lijek na bazi tog gena. Tako se i svakih par godina pojavi novi lijek koji na kraju ne bude toliko efikasan koliko svi očekuju od njega.
Sada je objavljeno istraživanje koje nastoji objasniti taj efekt otpornosti. Izgleda da su bakterije tuberkuloze u određenim situacijama osjetljivije na slabije antibiotike, nego li na one jake. Drugim riječima, otkriveno je da se bakterijske stanice bolje prilagođavaju kada im se potpuno inhibira određen protein, dok na blagu inhibiciju nemaju obrambenu reakciju. To znači da je potrebno točno odrediti koliku razinu svakog lijeka treba primijeniti da bi se izbjegla prilagodba bakterije na nove uvjete. Osim toga, razvoj lijekova otežava i ovojnica bakterije tuberkuloze, koja je nepropusna za brojne lijekove.
Nisu svi geni jednako važni
Otkrivanje lijekova za bakterije je manje spektakularno nego li većina misli. Bakterije se lako uzgajaju te se u pravilu koriste palete raznih spojeva na kulturama bakterijskih stanica i gleda se koji spojevi sprječavaju rast istih.
S druge strane, istraživanje lijekova za viruse i druge bolesti, poput tumora je puno kompleksnije. Radi se identifikacije esencijalnih gena bez kojih stanica/virus ne može preživjeti te se nastoji napraviti lijek koji će djelovati na te gene. Ova metoda se do sad nije koristila kod razvoja lijekova za bakterije.
Postoji više razloga zašto se ovakav način otkrivanja novih lijekova ne koristi za bakterije. Prvi i najočitiji je naravno cijena. Ostali razlozi, koji su jednako legitimni uključuju metabolizam bakterija. Bakterije imaju relativno ubrzan metabolizam i čvrstu staničnu stijenku koja otežava pravljenje lijeka koji bi uspio ući u samu bakteriju, izbjeći metaboličke puteve i djelovati na specifične gene.
Naravno, imamo široko dostupne antibiotike koji su i dalje jako efikasni u svom poslu. No, zbog opravdanog straha od rasta rezistencije na antibiotike, znanstvenici su u potrazi za novom generacijom lijekova. S obzirom na sve navedene probleme s kojima bi se mogli susresti ciljani lijekovi, više nije glavna ideja ciljati esencijalne gene, nego da ti geni budu jednako esencijalni te relativno ranjivi. Jer koji je smisao pronaći ključan gen bez kojeg bakterija ne može živjeti, ako je taj gen toliko otporan da niti jedan lijek ne može uzrokovati njegovo isključenje.
Ova nova metoda razvoja lijekova se koristi kod otkrivanja lijekova za tuberkulozu, no vjeruje se da će se moći upotrijebiti i za otkrivanje lijekova za ostale bakterije koje su sve više rezistentne na antibiotike. Za Hrvatsku je ovo dobra vijest jer postoji visoka razina rezistencija za određene lijekove, ponajviše zbog nerazumnog propisivanja antibiotika (npr. Sumamed).
