Superćelijske grmljavinske oluje su najrjeđi tip grmljavinske oluje, ali su najžešće od svih oluja.

Od svih tipova oluja, superćelijske oluje s grmljavinom ili superćelije najvjerojatnije će proizvesti loše vremenske uvjete, poput snažnog vjetra, velike tuče i tornada slabe do jake jačine.

Gledano s tla, superćelije imaju oblik visokih oblaka u obliku nakovnja.

Kako nastaju grmljavinske oluje?

Grmljavinske oluje mogu se podijeliti u dvije vrste – male obične ćelijske grmljavinske oluje i superćelijske grmljavinske oluje.

Obične ćelijske grmljavinske oluje su male ljetne grmljavinske oluje – koje se nazivaju i raspršene grmljavinske oluje. Nastaju kada se topao, vlažan zrak diže u inače mirnom vremenskom području s konstantnom brzinom i smjerom vjetra. To se zove nisko smicanje vjetra. Ove iznenadne grmljavinske oluje često se mogu vidjeti kako rastu zbog njihovih pufnastih oblaka koji se brzo podižu – zvanih kumulonimbusi. Obične grmljavinske oluje ne traju dugo i nisu jako velike (širine manje od jednog kilometra). I dalje su opasne, jer proizvode munje, ali obično ne stvaraju tuču ili jak vjetar.

Jači vjetrovi (umjereno smicanje vjetra) mogu uzrokovati veće grmljavinske oluje. Ove grmljavinske oluje mogu trajati više sati, postajući sve veće i veće uz jake vjetrove, munje, jake kiše, poplave i tuču. Niz ovih oluja koje se kreću zajedno naziva se višećelijska oluja.

Čak i jači vjetrovi (jako smicanje) koji mijenjaju smjer dok se zrak diže mogu izazvati rotirajuću grmljavinsku oluju. Ove iznimno snažne rotirajuće grmljavinske oluje nazivaju se superćelijske grmljavinske oluje. Poput višećelijskih oluja, mogu izazvati jake vjetrove, munje, obilne kiše, poplave i tuču. Okretna priroda superćelijskih oluja također može formirati tornada. Neke superćelije nose puno kiše i ispuštaju padavine s velikom tučom i jakim kišnim udarima koji uzrokuju poplave. Druge superćelije imaju malo kiše, ali mogu proizvesti tornada i tuču. Sve te oluje su vrlo opasne.

Ponekad kada se hladna fronta kreće u neko područje, niz grmljavinskih oluja formira se duž njezinog prednjeg ruba. To se naziva olujna linija. Linije grmljavinskih oluja su ogromne oluje, koje se protežu stotinama kilometara, krećući se ispred hladnog zraka.

Koji događaji stvaraju ovu vrstu oluje?

Grmljavinske oluje su konvekcijske oluje. Ta oluja pogodila je Hrvatsku, njen glavni grad i njenu regiju 12. srpnja 2023. Konvekcijske oluje nastaju kada se topao, vlažan zrak diže i susreće s hladnim, suhim zrakom iznad sebe. Što je zrak koji se diže topliji, to je njegova sila jača. Topli zrak se diže jer se Zemljina površina neravnomjerno zagrijava. Vjetrovi se kreću s jednog područja na drugo i kada se spoje, mogu povećati snagu zraka koji se diže.

Vlažni zrak koji se diže stvara pufnaste kumuluse (svi znamo kumulusne oblake – to su oni inače slatki, napuhani oblaci kakve smo prve naučili crtati kao djeca) koji se dižu dok ne udare u suhi zrak iznad. Kada topli, vlažni zrak udari hladan, suhi zrak iznad, voda u oblaku koji se diže pretvara se u vodenu paru (isparava). Ovo čini suhi zrak – mokrim. Tako se oblaci mogu dizati sve više i više u novi vlažni zrak. S tla ovaj proces izgleda kao uzdižuća kupola bijelih pufastih oblaka. Kako oblak raste, vodena para se pretvara u kapljice vode. Time se oslobađa toplina, zbog čega oblaci još više rastu. To se zove uzlazno strujanje. Ovaj se proces može dogoditi vrlo brzo. Kumulusni oblak može prerasti u grmljavinu u samo nekoliko minuta.

Kako se oblaci dižu u hladniju atmosferu, kapljice vode se spajaju i postaju veće i teže. Napokon će početi padati. Dok padaju, povlače zrak sa sobom. To se zove silazno strujanje. Kad grmljavinski oblak ima i uzlaznu i silaznu struju, to je zrela olujna ćelija.

Zrele ćelije grmljavinske oluje mogu se uzdići toliko visoko da dosegnu stratosferu, gdje će se vjetrovi širiti i izravnati vrh. To čini grmljavinske oblake u obliku nakovnja – kumulonimbuse. U to vrijeme, grmljavina je ogromna. Obične ćelije grmljavinske oluje mogu biti nekoliko kilometara široke u podnožju i protezati se više od 12 km u visinu. Superćelijske grmljavinske oluje još su veće, dižu se 18 km u atmosferu.

Superćelijske grmljavinske oluje su veće, intenzivnije verzije običnih grmljavinskih ćelija opisanih iznad. Često se formiraju duž vremenske fronte gdje će nestabilan zrak pojačati snagu rastuće oluje. Superćelijska grmljavinska oluja može biti jedno veliko spiralno uzlazno strujanje, koje se zove mezociklona. Neke ovakve oluje stvaraju jaku kišu, a neke ne, ali sve mogu stvoriti tuču, pa čak i pokrenuti tornada.

Grmljavinska oluja može donijeti nalet hladnog zraka na površinu Zemlje. To se naziva udarna fronta. Za ljude na tlu, hladan zrak prije grmljavinske oluje može biti odličan za vrućeg ljetnog dana. Ali nakon što oluja prođe, zrak se zapravo može činiti toplijim i vlažnijim nego prije oluje.

Vremenski uvjeti koji su dobri za ovu vrstu oluje

Vruć, vlažan zrak, neravnomjerno zagrijavanje Zemljine površine i jaki, nestabilni vjetrovi uvjeti su koji doprinose stvaranju grmljavinske oluje.

Većina superćelija nastaje kada se zrak zagrijan Suncem diže brzo i visoko. Ali mogu postojati i drugi izvori izazivanja topline, poput vulkana ili požara. Požar Carr izvan Reddinga u Kaliforniji, na primjer, stvorio je vatreni tornado 26. srpnja 2018. Stručnjaci Nacionalne meteorološke službe pronašli su dokaze da je puhao vjetar jači od 230 kilometara na sat.

Gdje je najveća šansa za stvaranje superćelijskih oluja?

Superćelije se mogu pojaviti bilo gdje u svijetu pod pravim vremenskim uvjetima. U mjeri u kojoj su podaci dostupni, superćelije su najčešće u Velikim ravnicama središnjih Sjedinjenih Država i južne Kanade, protežući se u jugoistočni SAD i sjeverni Meksiko zatim u području istočno-središnje Argentine i susjedne regije Urugvaja; od njih pate i azijski Bangladeš i dijelovi istočne Indije, zatim južna Afrika i istočna Australija.

Opasnosti oluje

Mnogo je opasnih aspekata jakih grmljavinskih oluja. Kiša može padati tako jako da se bujične poplave mogu pojaviti iznenada, bez upozorenja. Bujične poplave često se stvaraju uzvodno i jure u vodenom zidu uzrokujući štetu i gubitak života ispod. Oni koji su pogođeni nizvodno mogli bi iskusiti malo ili nimalo kiše prije nego što ih pogodi bujična poplava.

Još jedan opasan proizvod grmljavinske oluje je munja. Munja je golemi električni naboj koji se stvara u glavi groma. Otprilike jedna od pet munja formira se između oblaka i tla (ostale ostaju u samom oblaku). Munja je vruća – oko 30 000 stupnjeva Celzija. To je 5 puta toplije od Sunca! Ovaj nalet topline širi zrak u udarnom valu koji emitira buku zvučnog vala – grmljavinu. Budući da svjetlost putuje brže od zvuka, vidimo munju prije nego je čujemo. Zvuk putuje oko 300 metara u sekundi, tako da je potrebno otprilike 3 sekunde da zvuk grmljavine prijeđe jedan kilometar. Ovo je popularan način da saznate koliko je udaljena oluja s grmljavinom od mjesta na kojem stojite. Prasak groma koji zvuči zaglušujuće glasno u isto vrijeme kad se pojavi bljesak znači da je munja udarila vrlo blizu.

Ako ste vani u oluji s grmljavinom, nemojte čekati i brojati sekunde. Oluje s grmljavinom mogu se kretati vrlo brzo. Odmah potražite sklonište dalje od otvorenih prostora. Nemojte stajati ispod drveta. Uđite u kuću ili automobil ili se sagnite što je moguće niže na tlo. Nemojte leći, jer munja koja udari u tlo šalje strujanja struje kroz tlo.