Istraživači sa Sveučilišta New York su u svojoj novoj studiji iznijeli teoriju da bi veliki dio egipatske Velike sfinge mogao biti rezultat prirodne erozije stijenskih formacija. Koristeći glinene modele, tim je demonstrirao kako izdanci nehomogenih stijena, kada su izloženi pijesku u zraku, mogu postepeno poprimati oblik sličan lavovima koji sjede. Nalazi istraživanja sugeriraju da su drevni Egipćani mogli dodatno obraditi jedan od ovih prirodno formiranih oblika kako bi stvorili poznatu Sfingu.
Velika sfinga, poznata po svom prikazu lava u sjedećem položaju s ljudskom glavom, smatra se jednom od najznačajnijih skulptura na svijetu. Visoka više od četiri autobusa na kat, Sfinga datira unatrag četiri i pol tisuće godina. Za razliku od obližnjih piramida koje su izgrađene od kamenih blokova dovoženih preko pustinje, Sfinga je isklesana iz jednog komada vapnenačke stijene.
Postoje kontroverze i rasprave o tome koliko su geološki procesi utjecali na početni oblik ovog kultnog spomenika. Abrazivni pustinjski vjetar, kao u Sahari, može oblikovati stijene u kompleksne strukture poznate kao yardangs, koje često nalikuju životinjama ili ljudima. Istraživači Leif Ristroph, Samuel Boury i Scott Weady prvotno su se fokusirali na mehaniku fluida i formiranje yardanga, a potencijalnu vezu sa Sfingom otkrili su tijekom svojih eksperimenata.
Yardangs se razvijaju iz reljefnih oblika koji sadrže i meke i tvrde stijene, što rezultira nehomogenom erozijom. Kako bi bolje razumjeli ovaj proces, tim je osmislio eksperiment koji je omogućavao promatranje desetljeća erozije u samo nekoliko sati. Formirali su yardangs pomoću glinenih humaka, a eroziju pustinjskim vjetrom simulirali su tekućom vodom. Ugrađujući zdepasti plastični cilindar na vrh humka, koji je predstavljao tvrdi dio stijene, primijetili su da se okolna glina oblikuje u strukturu sličnu vratu, šapama i zaobljenim leđima, dok je cilindar formirao glavu. Konačni oblik humka iznenađujuće je podsjećao na Veliku sfingu, ukazujući na moguću povezanost između prirodnih geoloških procesa i stvaranja ovog slavnog spomenika.
“Neočekivani smjerovi istraživanja uvijek su uzbudljivi, a ovaj projekt je izvrstan primjer toga”, izjavio je Ristroph. Otkriće da je gornji dio egipatske sfinge, koji čini glavu, napravljen od tvrđeg vapnenca od dijela koji čini vrat, dodatno je ojačalo vezu s njihovom teorijom.
Nakon inicijalnih otkrića, istraživački tim je proveo još jedan eksperiment kako bi bolje razumjeli utjecaj mehanike fluida na oblikovanje objekta sličnog Sfingi. Koristili su 3D skeniran model prekriven glinom te fluorescentnu boju za vizualizaciju strujanja tekućine. Uočili su kako plastični cilindar usmjerava vodu prema dolje, intenzivirajući eroziju ispod glave i formirajući vrat sfinge, dok je donji dio modela oblikovao šape.
Alban Sauret, stručnjak za mehaniku fluida sa Sveučilišta u Kaliforniji u Santa Barbari, komentirajući ovu studiju za časopis Physics World, istaknuo je da istraživanje ne dokazuje da je Sfingu isklesala priroda. Iako nije bio dio istraživačkog tima, Sauret smatra da studija jasno pokazuje kako složeni uzorci tekućina mogu stvoriti vrlo zanimljive formacije. “To je sama po sebi prekrasna studija”, rekao je.
Iako tim ne tvrdi da je definitivno riješio misterij Sfinge, predlažu da bi se slične strukture mogle formirati u uvjetima karakterističnim za Egipat, neovisno o tome je li tijelo stvorenja bilo oblikovano erozijom. Ovo istraživanje otvara intrigantnu mogućnost da je inspiracija za izradu slavnog spomenika mogla proizaći iz samog pustinjskog okruženja.
