Kineski rover Zhurong, koji istražuje sušnu površinu Crvenog planeta od svibnja 2021., napravio je fascinantno otkriće: drevne, “turističke” plaže.
Prema novom radu objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, ovo je dosad “najjasniji dokaz” da je Mars nekoć sadržavao ogromna vodena prostranstva — a samim time možda bio pogodan za život.
“Pronalazimo mjesta na Marsu koja izgledaju kao drevne plaže i riječne delte,” rekao je Benjamin Cardenas, docent geologije na Penn Stateu i koautor studije. “Pronašli smo dokaze o vjetru, valovima i obilju pijeska — prava, pravcata plaža za odmor.”
Ovo istraživanje dodatno potvrđuje rastuću hipotezu da je Mars nekoć bio planet prepun vode, slično kao Zemlja danas. Cardenas i njegov tim već su ranije pronašli dokaze o bujnim tokovima vode koji su prije milijuna godina urezivali kanale i kratere na površini planeta.
Sada sve upućuje na to da su na Marsu postojali masivni oceani, koji su mogli biti “potencijalno nastanjivi ekosustavi,” kako je za ScienceAlert izjavio koautor studije, geofizičar Michael Manga sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyju.
“Zato i postoji taj marsovski moto ‘prati vodu’,” dodao je. “Najuzbudljivije mi je bilo vidjeti ispod površine na mjestu gdje mislimo da je nekad bio ocean i pronaći ono što izgleda kao naslage plažnog pijeska.”
Rover Zhurong, koji pripada Kineskoj nacionalnoj svemirskoj administraciji (CNSA), istražuje golemi udarni bazen Utopia Planitia promjera oko 3.400 kilometara, u potrazi za znakovima drevne vode ili leda. Zahvaljujući svom radaru koji prodire u tlo, može “zaviriti” ispod površine planeta i identificirati geološke slojeve te sedimentne naslage.
Cardenas i njegov tim analizirali su te podatke i otkrili slojeve pijeska s blagim nagibom, vrlo slične onima na plažama na Zemlji.
“Ovo nam je odmah zapelo za oko jer sugerira da su ondje postojali valovi, što znači da je postojala dinamična interakcija zraka i vode,” objasnio je Cardenas. “Ako se prisjetimo kako je život na Zemlji nastao, bilo je to upravo u interakciji oceana i kopna. Ovi nalazi crtaju sliku drevnih habitata koji su mogli podržavati mikrobni život.”
Manga je dodao: “Ove strukture ne izgledaju kao pješčane dine. Ne izgledaju kao udarni krater. Ne izgledaju kao tok lave. Tada smo počeli ozbiljno razmatrati opciju oceana.”
Osim što podržavaju teoriju da je sjeverna hemisfera Marsa — pa čak i njegov sjeverni pol — nekad bila prekrivena ogromnim oceanom, ovi nalazi pružaju složeniji uvid u to kako su se marsovski ekosustavi mijenjali tijekom vremena.
“Mars obično doživljavamo kao statičan svijet, no on se razvijao,” rekao je Cardenas. “Rijeke su tekle, sediment se pomicao, kopno se oblikovalo i erodiralo. Ova vrsta sedimentne geologije pomaže nam da rekonstruiramo kako je izgledao krajolik, kako se mijenjao i — što je najvažnije — gdje bismo trebali tražiti tragove prošlog života.”
A upravo su plaže jedno od najboljih mjesta za traženje fosiliziranih tragova života, smatraju autori studije.
“Smještene na granici zraka i plitke vode, plaže su na Zemlji bile kolijevke prvih oblika života,” zaključio je Manga.
Mars nije uvijek bio pustinja – kako je izgubio vodu?
Prije otprilike četiri milijarde godina, Mars je bio planet prepun vode, s oceanima koji su mogli prekriti gotovo polovicu njegove sjeverne hemisfere, dosežući dubine do 1,6 kilometara. Danas je, međutim, Mars suha i hladna pustinja bez tekuće vode na površini. Što je dovelo do tako drastične transformacije?
Gubitak magnetskog polja i atmosfere
Jedan od ključnih čimbenika koji su pridonijeli gubitku vode na Marsu je nestanak njegovog globalnog magnetskog polja. Bez ovog zaštitnog omotača, planet je postao izložen snažnim solarnim vjetrovima koji su postupno uklonili veći dio atmosfere, uključujući i ugljični dioksid. Smanjenje atmosferskog pritiska onemogućilo je postojanje tekuće vode na površini, što je dovelo do isparavanja i gubitka vode u svemir.
Voda zarobljena ispod površine
Iako je značajan dio vode izgubljen u svemiru, nedavna istraživanja sugeriraju da je velika količina vode možda ostala zarobljena unutar marsovske kore. Analize seizmičkih podataka NASA-ine misije InSight ukazuju na postojanje velikih podzemnih rezervoara tekuće vode, dovoljno velikih da pokriju cijeli planet oceanom dubokim oko 1 do 2 kilometra. Ovo otkriće otvara nova pitanja o mogućnosti postojanja mikrobiološkog života u tim dubokim, vodenim nišama.
Povremene promjene klime
Umjesto jednokratnog gubitka vode, neki znanstvenici predlažu da je Mars prolazio kroz cikluse vlažnih i suhih perioda prije konačnog gubitka površinskih voda prije otprilike tri milijarde godina. Ovi klimatski ciklusi mogli su biti uzrokovani vulkanskom aktivnošću, promjenama u nagibu planetarne osi ili drugim geološkim procesima koji su utjecali na sposobnost Marsa da zadrži vodu na svojoj površini.
Kako plaže na Marsu usporediti s plažama na Zemlji?
Iako Mars danas izgleda kao suha i hladna pustinja, geološki dokazi sugeriraju da je nekada imao tekuću vodu na svojoj površini. Znanstvenici su identificirali značajke koje podsjećaju na drevne obale i riječne delte, što ukazuje na postojanje vodenih tijela u prošlosti. Ove marsovske “plaže” oblikovane su procesima sličnim onima na Zemlji, poput djelovanja vjetra i vode, što je dovelo do taloženja sedimenta i formiranja karakterističnih obalnih struktura.
Međutim, postoje značajne razlike između marsovskih i zemaljskih plaža. Marsova niža gravitacija i tanja atmosfera utjecale su na način na koji su se valovi i struje ponašali, što je rezultiralo različitim obrascima erozije i taloženja. Osim toga, zbog hladnijih temperatura i različitog atmosferskog sastava, kemijski sastav sedimenta na Marsu razlikuje se od onog na Zemlji.
Unatoč tim razlikama, proučavanje ovih drevnih marsovskih obala pruža vrijedne uvide u geološku povijest Crvenog planeta i potencijalne uvjete za podržavanje života u prošlosti.
