Zemlja postoji već 4,5 milijardi godina i prošla je kroz mnoge promjene. Od početne užarene kugle magme, Zemlja se ohladila i formirala prve tektonske ploče. Nakon nekoliko milijardi godina, planeta je prekrivena superkontinentima i buja životom. Iako se čini da je prošlo mnogo vremena, Zemlja je još uvijek relativno mlada u kozmičkom smislu. Tek smo na početku njezinog životnog puta i mnoge promjene tek dolaze.
Nažalost, buduće promjene neće biti povoljne za nas. Prema studiji objavljenoj prošle godine, koja koristi superračunala za modeliranje klime tijekom sljedećih 250 milijuna godina, predviđa se da će Zemlja ponovno imati jedan superkontinent. Ovaj novi superkontinent, nazvan Pangea Ultima, bit će gotovo neobitljiv za sisavce.
Alexander Farnsworth, viši istraživač na Sveučilištu u Bristolu, objašnjava: “Razina ugljičnog dioksida mogla bi biti dvostruko veća od sadašnje. Uz to što će Sunce zračiti oko 2,5 posto više, superkontinent će biti smješten uglavnom u vrućim, vlažnim tropima, pa će temperature biti između 40 i 70 °C.” To znači da će velike površine novog superkontinenta biti pod utjecajem ekstremnih vrućina koje su opasne za život.
Teška budućnost za sisavce
Farnsworth također naglašava da će kombinacija visokih razina CO2, toplijeg Sunca i velikog superkontinenta stvoriti vrlo neprijateljsko okruženje. Zbog kontinentalnog efekta, gdje su unutrašnja područja toplija i suša od obala, veliki dio superkontinenta bit će neobitljiv. “Rezultat je uglavnom neprijateljsko okruženje bez izvora hrane i vode za sisavce,” kaže Farnsworth. Ekstremne temperature i visoka vlažnost onemogućit će ljudima i drugim vrstama da prežive.
Hitnost suočavanja s klimatskom krizom
Studija također upozorava na potrebu rješavanja trenutne klimatske krize. Benjamin Mills sa Sveučilišta u Leedsu napominje: “Mislimo da bi CO2 mogao porasti s oko 400 dijelova na milijun (ppm) danas na više od 600 ppm u mnogim milijunima godina u budućnosti.” Ovo podrazumijeva da će ljudi prestati spaljivati fosilna goriva, inače će te brojke biti dostignute mnogo prije. Ako ne zaustavimo emisije, buduće generacije će se suočiti s još bržim i intenzivnijim klimatskim promjenama.
Eunice Lo, koautorica studije, naglašava: “Vrlo je važno ne gubiti iz vida našu trenutnu klimatsku krizu, koja je rezultat ljudskih emisija stakleničkih plinova.” Već sada se suočavamo s ekstremnim vrućinama koje štete ljudskom zdravlju. Toplinski valovi postaju sve češći i intenzivniji, što povećava rizik od toplinskih udara i drugih zdravstvenih problema povezanih s visokim temperaturama. Zbog toga je ključno što prije postići neto nulte emisije.
Lo također ističe da trenutne klimatske promjene već imaju ozbiljne posljedice za ekosustave širom svijeta. Gubitak staništa, izumiranje vrsta i poremećaji u hranidbenim lancima postaju sve učestaliji. “Moramo djelovati odmah kako bismo ublažili ove učinke i osigurali održivu budućnost za sve oblike života na Zemlji,” zaključuje Lo.
Ova studija objavljena je u časopisu Nature Geoscience, pružajući nam pogled na moguću budućnost Zemlje i važnost hitnog djelovanja protiv klimatskih promjena.
