Ljudi od najranije dobi uče da je dijeljenje vrlina, unatoč tome što sva predškolska djeca pokazuju posesivnost prema svojima stvarima i nerado ih dijele sa svojim vršnjacima. Uobičajeno je mišljenje da je dijeljenje s drugima isključivo ljudska osobina koja nas izdiže iznad ostalih, pohlepnih vrsta životinja. Nova studija, međutim, rasvjetljava činjenicu da je ovaj oblik nesebičnoga ponašanja koji je doprinio razvoju naše socijalne mreže, nastao mnogo prije nas.
Dijeljenje sa strancima nije uobičajeno u životinjskome svijetu, posebno kad se radi o hrani. Čak i izrazito druželjubive životinje, poput čimpanza koje rado dijele sa članovima svoje skupine, pokazuju prirođenu opreznost kada su uljezi u pitanju. U surovome životinjskom svijetu definitivno je evolucijski smisleno biti škrtac.
U svakom slučaju, studija koja je ovaj tjedan objavljena na stranicama časopisa PLoS ONE pokazuje nam da bi korijeni velikodušnosti mogli ležati dublje nego što mislimo. Antropolozi sa Sveučilišta Duke proveli su istraživanja na bonobo majmunima rođenima u divljini. Ta je ugrožena vrsta velikih majmuna u bliskome srodstvu s čimpanzama – ali i s ljudima – zbog relativne miroljubivosti i iskazivanja pozitivnih emocija, zaradila nadimak “hippie chimp”.
U DR Kongo u prihvatilištu za bonobe obavljena su četiri eksperimenta s 14 odabranih majmuna koja su kao siročad izvučena iz lanca nelegalne trgovine divljim životinjama. Cilj je bio ustanoviti kako, kad i dijele li uopće bonoboi dobrovoljno hranu s drugima, bilo da se radi o strancima ili već poznatim majmunima s kojima su u dobrim odnosima.
Kod prvoga eksperimenta, bonoboi su smješteni u prostoriju s njima omiljenim bananama i dvoja kliznih vrata koja su vodila do susjednih prostorija. Iza jednih vrata nalazio se prijatelj, a iza drugih – stranac.
Drugi eksperiment bio je gotovo jednak, osim što se iza samo jednih vrata nalazio drugi bonobo, a iza drugih nije bilo nikoga.
Ne samo da je 12 od 14 bonoboa podijelilo svoju hranu barem jednom, što je sveukupna stopa dijeljenja od 73%, nego se i većina odlučila na to da svoju gozbu radije podijele sa strancima nego s poznatim pripadnicima svoje grupe! Često se događalo da pušteni bonobo tad pusti u prostoriju i onoga trećeg, iako je to značilo da će svi raspodjelom dobiti manju količinu hrane.
U drugom eksperimentu majmuni se uopće nisu gnjavili s vratima za koja su znali da vode u praznu prostoriju, što je dokazalo da oni ne puštaju druge majmune u prostoriju samo zato što im se sviđa čin otvaranja vrata.
Ali zbog čega su pustili bonoboe u prostoriju, pogotovo one koje nisu poznavali? Da bi došli do odgovora istraživači su napravili neke preinake u dva eksperimenta. U jednoj varijanti testirani majmun nije mogao do banana ni do drugoga majmuna ako prije toga nije povukao uže kojim je oslobodio drugoga majmuna (bio on poznat ili stranac) i omogućio mu da jede banane. Devet od deset bonoboa povuklo je uže barem jednom pružajući pritom i strancu i poznatome majmunu jednaku mogućnost da dođu do hrane, a da on sam od toga nije imao nikakve opipljive koristi.
Ova dobra volja jenjava pri zadnjem eksperimentu, gdje su oba bonoboa dobivala pristup hrani ako bi jedan pustio drugoga, ali bi pri tome ostajali u odijeljenim prostorima. To je predstavljalo žrtvovanje određene količine hrane bez ikakve potencijalne socijalne interakcije i niti jedan bonobo nije pristao na takvu “pogodbu”. Majmuni su očito bili spremni pomoći drugima da dođu do hrane, ali samo do te mjere dok se nisu zbog toga morali izlagati riziku, ali su se pokazali manje velikodušni kad dijeljenje hrane nije rezultiralo nikakvim socijalnim kontaktom.
Dakle, što bi se iz ovog dalo zaključiti? To je, kao prvo, još jedan dodatak sve većemu broju istraživanja koja ukazuju na to da ljudi nemaju monopol nad moralom. Antropolog Frans de Waal već dugo piše o empatiji i altruizmu kod nečovjekolikih primata, a kao primjer navodimo i nedavnu studiju koja pronalazi vezu između altruizma i specifičnih stanica mozga kod rezus-majmuna. Prema istraživačima s Dukea, spremnost bonoboa da podijele hranu sa strancima ima svoj evolucijski razlog i služila je širenju njihove socijalne mreže. “Proširivanje društvene mreže dotad nepovezanih pojedinaca omogućilo je našim precima dodatno daljnje jačanje kulture i suradnje.” Istraživači se nadaju da će proučavanjem naših dalekih predaka saznati još više o ovome fenomenu.
“Naši rezultati pokazuju da velikodušnost prema strancima nije osobina koja je prisutna samo kod ljudi”, izjavio je voitelj studije Jingzhi Tan. “Jednako kao što bi čimpanze ubile stranca, isto bi uradili i pripadnici naše vrste; kao što i mi možemo biti velikodušni prema strancima poput bonoboa. Naši rezultati upućuju na potrebu da i dalje proučavamo bonoboe kako bismo bolje razumjeli podrijetlo takvoga ponašanja kod čovjeka.”
Izvor: MotherNatureNetwork
