Tko je izmislio struju? Bitno je reći da je električna struja oduvijek postojala i da nije izumljena, već otkrivena te da je vrlo važan dio današnjice. Većinu stvari i uređaja koje koristimo rade na struju. Međutim, zasluge za otkriće električne struje pridodaju se Benjaminu Franklinu za eksperiment sa zmajem u grmljavini.
„Električna struja je samo organizirana munja.“ – George Carlin
600. godina prije Krista, Tales iz Mileta (poznat po otkriću Talesovog poučka), zapisao je pojavu elektriciteta pri trljanju jantara koji znamo pod imenom statički elektricitet. Malen napredak dogodio se 1600. godine kada je britanski fizičar William Gilbert u svom djelu „De Magnete, magneticique corporibus et de magno magnete tellure“ („O magnetu i magnetskim tijelima i o velikom magnetu Zemlje“) napisao da se tvari mogu naelektrizirati, te je toj pojavi dao ime elektricitet, što je grčka riječ za jantar. Prema tome, njega smatramo ocem modernih istraživanja električne struje. Također je koristio pojmove električna sila, privlačnost i magnetski pol prvi put u povijesti.
1660. godine njemački znanstvenik Otto Von Guericke dizajnirao je grubi stroj koji je mogao proizvoditi statički elektricitet. Stroj je funkcionirao tako da se jednom rukom okretala ručka koja je rotirala kuglu sumpora u njemu a drugom se rukom trljala ta kugla.
1675. godine irski kemičar Robert Boyle otkrio je da se elektricitet može prenositi kroz vakuum i otkrio je odbijanje i privlačenje elektriciteta.
1729. godine britanski astronom amater Stephen Gray otkrio je provođenje elektriciteta što je označilo jedan korak naprijed u ideji i istraživanjima električne struje.
1733. godine francuski kemičar Charles Francois Du Fay otkrio je da elektricitet ima dva tipa koje je nazvao smolasti (-) i staklasti (+). Kasnije su Benjamin Franklin i znanstvenik Ebenezer Kinnersley preimenovali ta dva tipa u pozitivan (+) i negativan (-) naboj.
1745. njemački fizičar Georg Von Kleist prvi govori da se elektricitet može kontrolirati. Nizozemski fizičar, Pieter van Musschenbroek izumio je „leidensku bocu“ – prvi električni kondenzator. Funkcija leidenske boce je pohranjivanje statičkog elektriciteta te njegovo ponovo otpuštanje.
Rad s električnom strujom postao je poznat vrlo važnim otkrićem elektromagnetske indukcije.
1747. godine britanski fizičar William Watson je ispraznio leidensku bocu uz pomoć strujnog kruga a Henry Cavendish, isto britanski fizičar, je počeo mjeriti električnu provodljivost različitih materijala.
1752. godine, vrlo poznati znanstvenik i jedan od osnivača SAD-a, Benjamin Franklin, iznio je teoriju da je elektricitet isto što i munja, te je to i dokazao u eksperimentu s puštanjem zmaja dok nebom sijevaju munje. Njegov je rad sa strujom bio vrlo cijenjen te je odlikovan Copley medaljom i primljen u Kraljevsko znanstveno društvo 1753. godine.
1765. godine britanski znanstvenik Joseph Priestly (poznat po otkriću kisika) kaže da elektricitet poštuje zakon inverznih kvadrata u Newtonovom zakonu gravitacije.
1786. godine talijanski matematičar Girolamo Cardano je prvi zapisao da električne i magnetske sile nisu jedno te isto, već da je svaka pojava za sebe. Francuski fizičar Charles-Augustin de Coulomb je matematički artikulirao privlačnost naelektriziranih tijela i time mnogo pridonio kvantitativnim istraživanjima.
1800. godine talijanski fizičar Alessandro Volta izumio je prvu električnu bateriju – “Voltin elektrostatički stup” i uspješno je dokazao da se električna struja može kretati žicama. Primijetio je da katode i anode mogu nastati kemijskim reakcijama. Razlika u električnim potencijalima potaknut će struju da teče. Jedinica za mjerenje električne razlike potencijala dobila je ime u čast Alessandru Volti – volt.
1820. godine danski fizičar i kemičar Hans Christian Ørsted potvrdio je vezu između magnetizma i elektriciteta, a francuski je fizičar André-Marie Ampère dokazao da se kružni tok električne struje ponaša kao magnet i utemeljio je elektrodinamiku ( mjerna jedinica za jakost električne struje nazvana je po njemu – amper).
Nakon toga je Michael Faraday, britanski fizičar i kemičar, izumio elektromotor 1821. godine. Izum električnog motora predstavljao je korak naprijed u području elektromagnetizma.
Mnogi izumi su izumljeni 1879. godine. Najznačajniji izum te godine ipak je prva komercijalna elektrana u San Franciscu.
1883.godine američki izumitelj Thomas Edison je otkrio trofazni sustav prijenosa električne snage (no, zapravo ga je otkrio naš Nikola Tesla dok je radio u Edisonovoj kompaniji – „Continental Edison Company“).
1897. godine britanski fizičar J.J. Thomson otkrio je elektron.
1910. godine izumljen je klima uređaj, pa su 1913. godine došli hladnjaci, a znanstvenici su nastavili otkrivati i eksperimentirati s potencijalima primjene struje sve do dana današnjeg. Dakle, koji je odgovor na pitanje tko je izmislio struju?
Možemo vidjeti da povijest istraživanja električne struje seže u doba prije Krista pa sve do danas te da je dovela do modernog računalnog doba i ostaje jednim od najvažnijih dijelova našeg svakodnevnog života.
